lektire za mlade

Bilješke o piscu:
Johanna Spyri rođena je u švicarskom selu nedaleko od ciriškog jezera.
Odrasla je u kući u kojoj je živjelo puno djece. Počela je pisati za vrijeme
francusko-ruskog rata 1871. god. Najviše uspijeha doživjele su njezine
knjige za djecu, osobito Heidi. Knjiga je ubrzo prevedena na mnoge strane
jezike. Umrla je 1901. godine.
Mjesto radnje: U planinama, gradu, Sesmenova kuća
Vrijeme radnje: Ljeto, jesen, zima, proljeće
Osnovna misao: Pomozi drugima pa će drugi tebi pomoći.
Kratki sadržaj:
Sunce je grijalo i žena je vodila Heidi sa sobom do strike sa planine. Kad
su došli žena joj je rekla da je to njezin djed i ona mu je potrčala u susret.
Njih dvoje su bili veoma sretni i stalno su bili zajedno. Tamo je srela Heidi
i Petrovu baku. Ona je bila slijepa starica i Heidi se brinula o njoj. Nakon
tri godine žena se vratila i odvela Heidi u bogatu kuću. Ondje je srela
djevojčicu Klaru koja joj postaje prijateljica. Klara je bila bolesna i nije
mogla hodati. Klarina baka je Heidi naučila čitati. Heidi je po noći ustajala
te nije mogla spavati zbog čežnje za djedom. Stari liječnik je rekao da se
mora vratiti djedu. Sutradan je Heidi došla kod djeda. Donjela mu je
pismo u kojem je bilo mnogo novca. Stari liječnik je javio da će doći u
planine. Klara je htjela doći u planine k Heidi. Nakon nekoliko dana Klara
je stigla kod prijateljice. Klara je je u planinama ozdravila, prohodala.
Baka i Klarin otac bili su presretni. Klarin otac je obećao djedu da će se
brinuti za Heidi sve dok ne umre.
Analiza likova:
Heidi
Djevojčica koja nema roditelja, radoznala, vesela, poslušna, razigrana.
Djed
Vrijedan, spretan, prižan, pažljiv, strpljiv.
Petar
Ljubomoran, ali u duši dobar.
Klara
Nepokretna, tiha i povučena.

Bilješke o piscu:
Erich Kaestner je rođen 1899. god. u Dresdenu. Poznata djela su mu: Artur s dugačkom rukom, Trojica u snijegu, Emil i tri blizanca, Konferencija životinja, Blizanke, a najpoznatije djelo mu je Emil i
detektivi. Bio je doktor filozofije i neko vrijeme bavio se novinarstvom.
Mjesto radnje:
Grad Berlin
Vrijeme događaja:
Ljeto
Osnovna misao:
Krađom i lažima ništa se ne može postići, a djeca bi ponekad mogla biti
bolji detektivi od odraslih.
Kratki sadržaj:
Gospođa Tišbojn poslala je svog sina k baki u Berlin. Majka mu je dala
140 maraka da ih preda baki. U vlaku je Emil zaspao i čovjek u krutom
šeširu Grundijas uzeo mu je novac. Kada je vlak stao Emil je izašao iz
vlaka i tada primijetio da nema novca. Susreo je Gustava i ispričao mu što mu se dogodilo. Gustav je pozvao dječake. Grundijas je uzeo taxi spremajući se pobjeći. Dječaci su jurili za njim. On je otišao u hotel, a
dječaci su se sakrili. Gustav je ušao za njim kako bi ga mogao špijunirati.
Malo kasnije Grundijas je otišao u banku a tamo su ga dočekali dječaci sa
službenicima banke i stražarom. Tu su ga i ulovili. Majka i Emil su se
zajedno vratili kući sretni i zadovoljni.
Analiza glavnih likova:
Emil – Pošten, poslušan, zabrinut, dobrodušan, osijetljiv.
Sviđa mi se zato što je hrabar.
Profesor – Dobar prijatelj, pametan.
Sviđa mi se što ima jako dobre osobine.
Gustav – Pametan, ne odaje tajne.
Sviđa mi se zato što je dosjetljiv.
Sporedni likovi:
Emilovi prijatelji, Poni Hiten, majka, baka, tetka Marta.

Bilješke o piscu:
Miguel de Cervantes Saavedra (1547. – 1616.) je bio pisac koji je značio
najviši uspon i sintezu španjolskog duha i španjolske stvarnosti svojega
vremena. Rođen je u gradiću Alcala de Henares, nedaleko od Madrida, kao četvrto od sedmero djece siromašna kirurga. Tijekom rane mladosti često je sa svojom obitelji mijenjao mjesto boravka. Školovao se u rodnom mijestu, Sevilli i Madridu, gdje je počeo pisati svoje prve pjesme. Sa dvadeset godina,kao član pratnje kardinala Acqavive, papina legata u Španjolskoj, odlazi u Italiju.Tu je upoznao i talijansku književnost i život, bujniji i slobodniji nego u svojoj domovini. Sudjelovao je u mnogim borbama te je bio i zarobljen i odveden u Alžir. Nakon pet godina otkupljen je i vraćen u Španjolsku. Ali, ni u domovini ga nije dočekala sreća. Nitko nije mario ni za zasluge ni za patnje isluženog vojnika. U 37. godini se ženi,a od 1582. godine se okreće literaturi, no njegovi kazališni komadi i pjesme ne nalaze izdavača. Godine 1585. izdao je pastoralni roman "Galatea". Unatoč popularnosti takvih romana, ovo Cervantesovo djelo nije polučilo slavu i novac kojima se on nadao. Tada ga stečaj novčara, kod kojega je položio svoj novac, upropaštava i dovodi u zatvor. U tamnici piše prva poglavlja "Don Quijotea" koji će biti objavljen 1605. pod naslovom "Oštroumni vitez Don Quijote od Manche, prvi dio" i postiže veliki uspijeh. Cervantes razvija vrlo živu književnu djelatnost. Izdaje zbirku od dvanaest novela "Uzorne novele", kojom tu proznu vrstu uvodi u španjolsku književnost ;satiričko didaktičku poemu "Put na Parnas" i "Osam komedija i osam novih međuigri". Potaknut objavljivanjem nastavka romana "Don Quijote" Alonza Fernandeza de Avellaneda,Cervantes objavljuje svoj nastavak romana. Zadnje Cervantesovo djelo bio je herojsko-viteški roman "Persiles i Sigismunda", objavljen posmrtno. Cervantes je umro u Madridu iste godine kada i Shakespeare.
Vrsta djela:
Satirički viteški roman
Mjesto radnje:
Španjolska
Vrijeme radnje:
16. stoljeće
Tema:
Pustolovine viteza Don Quijotea i perjanika mu Sancha Panze.
Motivi:
Viteštvo, životi vitezova srednjeg vijeka, njihove osobine i karakter,
te opće društveno stanje toga doba.
Problematika koja se obrađuje u djelu:
Fiktivni svijet viteštva u kojem Don Quijote vjeruje da živi,
te posljedice njegovog djelovanja pod tom zabludom.
Sadržaj:
U malom selu u pokrajini Mancha živio je pedesetogodišnji plemić Alonso Quijano. Dosadan i jednoličan seoski život naveo ga je da zabavu i uzbuđenje traži u čitanju viteških knjiga. Uronivši u taj fantastični svijet, "osuši mu se mozak i pamet mu se pomuti" te odluči obnoviti drevno viteštvo. Nastojeći što više sličiti junacima iz svojih knjiga načini nezgrapnu bojnu opremu, staro kljuse nazva Rocinante, a sebe Don Quijote od Manche. Kako su svi vitezovi-lutalice bili zaljubljeni, on za vladaricu svog srca izabra seljanku iz obližnjeg sela, obdarivši je svim vrlinama i ljepotama koje krase plemenite dame. Nakon obavljenih priprema Don Quijote jednoga dana kradom napusti svoj dom. Nakon cjelodnevnog jahanja stigne do male gostionice, koja mu se učini dvorcem. Gostioničara za koga je mislio da je vitez zatraži da ga po propisanom ceremonijalu oviteži, što gostioničar, veliki šaljivac, prihvati. Tako Don Quijote postane pravi vitez. Tada se uputi u potragu za pustolovinama koje nije morao dugo tražiti. Ubrzo naiđe na seljaka koji dječaka – pastira u njegovoj službi, kažnjava udarcima remena zbog nemara.
Don Quijote, naravno, stane na dječakovu stranu i povjerujući seljakovu obećanju, krene dalje, ne znajući da je dječak nakon njegova odlaska još jače kažnjen. Zatim se susreće sa grupom mazgara koji nisu htjeli iskazati čast Dulcineji od Tobosa, njegovoj izabranici. Videći pred sobom mahnita starca mazgari su ga propisno istukli. Tako ispremlaćenog nađe ga seljak iz njegova mjesta i povede kući. Vidjevši ga takvoga, gazdarica i sinovica pozovu župnika i brijača ne bi li ga oni priveli pameti. Oni spališe knjige i zazidaju prostoriju u kojoj su one bile, a kada se Don Quijote oporavio uvjerili su ga da je zli čarobnjak učinio da soba nestane. Činilo se da je Don Quijote došao pameti, no potajice on nagovori siromašnog seljaka Sancha Panzu da bude njegov konjušar i s njime krene na put. Uto ugledaju u polju tridesetak vjetrenjača, a Don Quijoteu se učine divovima te unatoč Sanchovim upozorenjima kreće u boj. Nedugo zatim susreću dva fratra, koji preplašeni pobjegnu, i kočiju sa pratnjom. Na Don Quijotea se razljuti Viskajski konjušar iz pratnje te se s njih dvojica
sukobe. Iako iz dvoboja izlazi kao pobjednik Don Quijote ostaje bez pola uha. Nedugo zatim sukobe se s nekim konjušarima te se nanovo isprebijani dovuku do krčme gdje se o njima brine krčmarica, njena kćerka i služavka. Tu se s njima našao i mazgar s kojim je noću u mraku zabunom došlo do tuče zbog služavke. Kada Don Quijote ode ne plativši račun, smatravši da mu to ne dopušta viteški red, krčmar se obrati Sanchu. Pošto ni on nije htio platiti pameti su ga odlučili privesti probisvijeti koji su se tamo našli. Nakon toga Don Quijote doživljava nevjerojatne pustolovine u kojima redovito izvlači deblji kraj. Napada stada ovaca, grupu ljudi koji nose mrtvaca, te oslobađa zarobljenike koji su se uputili na galiju, nakon čega se sa Sanchom skriva u planinama da ih kraljevi čuvari ne uhvate. Don Quijote šalje Sancha sa pismom Dulcineji, a on za to vrijeme čeka u gori. Prijatelji i obitelj su se u međuvremenu zabrinuli za njegovo zdravlje te seoski župnik i brijač krenu u potragu za njime. Kada su ga konačno našli, uspjeli su ga strpati u kavez i volovskim ga kolima vratili kući. Don Quijote, koji je u međuvremenu prizdravio, ali ne i došao pameti, praćen vjernim perjanikom, treći put kreće u nova uzbudljiva putovanja.
Put ih vodi u Toboso, gdje Don Quijote želi posjetiti Dulcineju. Sancho, koji je trebao udesiti susret, odluči se poslužiti lukavstvom pa mu za prvu seljanku koju sretnu kaže da je Dulcineja. Don Quijote odgovara da ta djevojčura ne može biti ona, već su je sigurno zli čarobnjaci pretvorili u tako gadnu spodobu. Mučen tim mislima, Don Quijote susreće Viteza od Oledala i s njime se zavadi kada ovaj spomene da je u jednom od brojnih sukoba u kojima je sudjelovao, pobjedio Don Quijotea. Don Quijote izlazi iz bitke kao pobjednik i tada se ustanovi da je vitez Sanson Carrasco, Don Quijoteov znanac. On je u dogovoru sa župnikom i brijačem, odlučio odvratiti Don Quijotea od njegovih ludorija tako da ga pobjedi u dvoboju i kao pobjednik postavi mu uvjet da se vrati kući. Nakon boja on je, po Don Quijoteovoj naredbi morao nastaviti živjeti skitničkim životom. Don Quijote nastavlja svoj put koji ga vodi u kuću ljubaznog seljaka čijem sinu Don Quijote daje savjete o pjesničkom životu. Nakon toga odlaze na vjenčanje djevojke Kiterije i bogataša po imenu Kamacho. Usred vjenčanja mladić Basilio, koji je zaljubljen u Kiteriju, odglumi smrt zabadanjem mača u vlastito tijelo, a nakon toga se diže na opće čuđenje svih prisutnih. Time on ostvaruje svoj cilj jer je za vrijeme svoje lažne samrti izmolio svećenika da ga pred smrt oženi sa Kiterijom. Don Quijote staje na stranu Basilia nakon što ga ljudi koji su shvatili njegov trik napadnu. Nedugo nakon vjenčanja Don Quijote i njegov vjerni perjanik nastavljaju svoj put na kojemu doživljavaju razne zgode i nezgode,
a među najzanimljivijima jeona u kojoj se Don Quijote bori sa kazališnim lutkama. Zatim ih put vodi na posjed vojvode i vojvotkinje koji su bili dobro upoznati sa njegovim avanturama te su se odlučili našaliti na njegov račun. Njihov plan bio je jednostavan: podanicima su naredili da se ponašaju u skladu sa pričama o vitezovima. Don Quijoteu ukazuju velike počasti, dvorjanke se zaljubljuju u njega, a vrhunac je pojava začarane Dulcineje koja će biti oslobođena ako si Sancho sam zada 3300 udaraca bičem. Vojvoda postavlja Sancha za upravitelja "otoka" Barataria koji posao obavlja mudro na sveopće iznenađenje. Ali nakon svega desetak dana napušta svoj položaj i vraća se Don Quijoteu.
Još jednom susreću Sansona Carrasca koji se taj put predstavlja kao vitez od Bijelog Mjeseca i pobjeđuje Don Quijotea. Tada se Don Quijote odriče života skitnika – viteza na godinu dana po Sansonovoj naredbi. Na povratku u selo Don Quijote odluči tu godinu dana provesti kao pastir, po uzoru na pastire koje je u međuvremenu susreo, no vrativši se kući, oboli. Izneneđujuće, on se odriče svojih viteških lutanja kao ludosti te, primivši posljednju pomast, umire kao Alonso Quijano.
Analiza glavnih likova:
Don Quijote je na početku romana Alonso Quijano, "plemić koji se po dobi hvatao pedesetih i bio je snažna rasta, suhovljav, mršav u licu, veliki ranoranilac i ljubitelj lova". Odjednom spazi čari čitanja starih viteških romana i poslije i sam, pomućenog uma od tolikog čitanja, odluči postati vitez i odlazi u pustolovine po Španjolskoj. Postaje hrabar, nepokolebljiv i ustrajan, postavlja si cilj od kojeg ne odustaje. Iako bezuman u svojim postupcima, plemenit je u svojim namjerama. Njegova djela, koliko god mahnita, zrače veličinom. On je lud, ali to nije patološko ludilo, već sam način njegova postojanja i djelovanja. Stoga nikada nije sveden na lakrdijašku figuru i pisac mu tijekom cijelog romana nije oduzeo ljudsko dostojanstvo. On nije odbačen od okoline, već uzdignut iznad nje, iako se na prvi pogled ne čini tako. Don Quijote je utjelovljenje ljudskog sna, ljudske bezumnosti, ljudskih stradanja i uporne borbe za pravdom, istinom i nedostižnim idealima. On je luđak, ali mudar i vidovit, na trenutke dolazi do bistrih spoznaja o sebi i svome snu. U bitkama je nemilosrdan, smion i hladnokrvan. Gotovo je nezamisliva ta promjena zanosa prisutnog u govorima kojima se obraća Dulcineji prije svakog dvoboja, a dostojan je najvećim ljubavnicima. Cervantes mu pred smrt ipak vraća razum te i sam Don Quijote odbacuje to svoje lažno ime i odlučno umire kao Alonso Quijano.
Sancho Panza je Don Quijoteov perjanik. Fizički izgled mu je opisan vrlo škrto, ali istovremeno i precizno kada se kaže da je "imao golemu trbušinu, a nizak rast i tanke noge". Iako se pri prvom spominjanju kaže da je bio bez mnogo "soli u glavi", u budućnosti se dokazuje suprotno. On je Don Quijoteva čista suprotnost. Dok se Don Quijote uputio u traženje pustolovina idealistički nastrojen, Sancho je to napravio isključivo iz svoje koristi. Nasuprot Don Quijoteu, on izbjegava fizičke sukobe premda je spreman sebe braniti koliko može. Pohlepan je i sebičan, ne okljeva opljačkati ni fratra. Sklon je citiranju malograđanskih poslovica i izreka, pa ga čak i sam Don Quijote traži da se odrekne te navike. S vremenom je Don Quijote Sancha pomalo uvukao u svoj svijet te će se i on mnogo puta prepustiti snovima svog gospodara. Sancho Don Quijotea na samrti uvjerava da će postati pastiri. Tu njegova privrženost vladaru dolazi do izražaja više nego ikada, jer mu on više ništa ne može niti želi obećati, a Sancho ga je ipak spreman podržati u njegovoj zadnjoj ludosti.
Sporedni likovi:
Gazdarica, sinovica, brijač, pop, Don Roland, vojvoda, vojvodkinja,
župnik, kanonik, fratri, krčmar, krčmarica, seljanke, Tome Cecial, Kiterija,
Basilio, Tereza, Don Pedro Recio, Don Antonio, Sanson Carrasco, mazgari,
galijaši, glumci itd.
Izvantekstovni odnosi:
Uz glavnu fabulu koja je poznata, pisac ovoga djela uvodi dodatnu radnju
koja se ne vidi iz glavne, već stoji u njenoj pozadini. Naime, Don Quijotea
kroz cijelu radnju potajno, na trenutke, prate njegovi mještani bakalar Sanson Carrasca, župnik, brijač i drugi zabrinuti za njegovo zdravlje i poljuljanu pamet. Skrivajući se uvijek pod drugim lažnim imenima i ulogama, pokušavaju Don Quijotea odvesti kući da tamo ostane i nastavi normalno živjeti. To na kraju i uspijeva bakalar Carrasco. Osim te skrivene radnje pisac nam često daje uvid u samu ironiju djela, te u to da glavne junake mnogi "vuku za nos"; tj. pretvaraju se da ih cijene i poštuju. Ovi to, naravno, u svojoj zasljepljenosti ne vide.
Ideja:
Svijet se mijenja, a s njime se trebaju mijenjati i ljudi.
Oni koji se ne uspiju prilagoditi neće moći opstati. Dokaz je Don Quijote.
Stil i jezik:
Prvi dio romana se po svojoj strukturi prilično podudara s viteškim romanom, ali Cervantes u njega unosi stanovite izmjene. Uz pustolovine glavnog lika, on u svoje djelo unosi nekoliko novela, od kojih su, neke više a neke manje u svezi sa tijekom glavne radnje (novela o Kiteriji i Basiliju). On sam objašnjava taj postupak kao način razbijanja jednoličnosti pripovjedanja o samoj dvojici glavnih likova. U tom djelu ima nekih nedosljednosti na koje u drugom djelu upozorava lik Sansona
Carrasca. Drugi dio romana ima jedinstvenu strukturu; u njemu nema umetnutih novela. Po obradi građe drugi dio je složeniji i kompaktniji. U prvom dijelu on govori o pisanju romana "Bistri vitez Don Quijote od Manche", a u drugom dijelu o lažnom (Avellenadinom) nastavku romana. Često se pjavljuju latinski izrazi poput "tantum pellis et ossa fuit", poslovice kao što je "nije zlato sve što sja" i citati. Cervantes upotrebljava poredbe (skitnik vitez bez ljubavi drvo je bez lišća i ploda i tijelo bez duše) i metafore (zatrpati provaliju straha;osvjetliti zbrku smetenosti). Služi se pripovijedanjm, dijalogom i opisivanjem.
Kritika djela:
"Vjerojatno nikada nije opisan tako bogat i neiscrpan roman, koji bi otvorio toliko problema, koji bi nam postavljao toliko zamki i izazova, u kojem bi bilo toliko bistrine i zagonetnosti te nam se uvijek pričinjava da smo na čistini, a nikad zapravo ne znamo na kojoj. U tome i jest Cervantesova veličina, jer nam uvijek nameće nešto drugo, ozbiljnije i šire od onoga što kaže. Njegove riječi, zbivanja, prostori uvijek imaju svoju perspektivu i težinu. Uvijek nas navodi na razmišljanje. Zato Ortega i kaže da Don Quijotea treba čitati unutra, treba čitati misleći. Njegovoj riznici poslovica, narodnih izreka i primjera iz života nema kraja. Zato je njegovo djelo blisko širokom krugu čitatelja. Ovo veliko djelo nikada nijedna epoha nije odbacila. U različitim vremenima sudilo se o njemu različito, ali je svako vrijeme u njegovoj bogatoj riznici nalazilo mnogo toga za sebe. "Don Quijote" je od samog početka bio i ostao živ i kako je vrijeme odmicalo njegova se vrijednost samo povećavala. Poslije "Biblije", "Don Quijote" je doživio najviše prijevoda."
Dojam o djelu:
Smatram da je ovo djelo zasigurno zaslužilo svoju slavu i bilo bi suvišno ponavljati na dugo sve one kritike koje je do sada dobilo. Radnja je zasićena tolikim uzbuđenjem, neočekivanim obratima te uz to i ironijom i humorom, da čitatelja doslovno "ljepi" za stolicom. Ipak, uz sve najveće pohvale ne mogu se oteti dojmu da mi se 1. dio ipak više svidio od 2. dijela. Iz piščeve biografije saznajemo da je 1. dio napisao u tamnici. Mogući uzrok?

Ideja:
Ova priča me naučila da mašti nikad nema kraja, i da lijepe snove treba
pamtiti i sjećati ih se.
Likovi:
Alisa, kneginja, kraljica, kralj, krvnik, prase, mačka, miš…
Najviše mi se sviđa Alisa, zato jer je puno putovala i puno toga vidjela.
Kratki sadržaj:
Jednog dana Alisa je vidjela bijelog zeca. Bio joj je čudan zato jer je bio obučen. Pošla je za njim u zečju rupu. Kada je ušla u rupu počela je padati, dugo padati. Kada je pala našla se u nekom hodniku. Opet je vidjela onog zeca koji je ušao u jedan lijepi vrt. Alisa je htjela ući unutra, no bila je prevelika. Na jednom stoliću u bočici bio je napitak, i pisalo je da ga popije. Kada ga je popila smanjila se, ali su vrata bila zaključana. Na kraju je ipak nekako ušla u vrt. Tamo je sa kraljicom igrala poker. Jednog dana netko je na dvoru ukrao kolače, pa je bilo suđenje. Na suđenju je Alisa počela rasti. Odjednom se probudila i bila je doma. Shvatila je da je to sve bio san. Divan san. San je prepričala sestri. Kasnije je otišla večerati i spavati.
Najuzbudljiviji događaj u priči:
Alisa dohvati lepezu i jedne rukavice, i upravo kad pođe iz sobe ugleda jednu bočicu. Ona je uzme i popije to što je u njoj bilo. Mislila je da će je to povećati kao i ostale bočice. Odjednom je počela rasti i narasla je toliko puno da više nije mogla izaći iz kuće.
Dojam o djelu:
Ova knjiga mi nije dobra. Uopće ju nisam htjela čitati, no morala sam jer
lektira je lektira.

Bilješke o piscu:
Jules Verne (1838. – 1905.) je bio slavni francuski pripovjedač i ostavio je puno djela za mladež: 63 romana i 18 novela pustolovnog, znanstvenog i znanstveno-fantastičnog sadržaja. Polovicu toga čine knjige o moru.
U svojim je djelina predvidio mnoge tehničke izume koji su danas dio naše stvarnosti i naše tehnologije. Temeljna misao toga velikog sanjara je: "Sve što jedan čovjek može zamisliti, drugi ljudi to mogu ostvariti."
Mjesto radnje: U dubinama mora
Vrijeme radnje: 19. stoljeće
Tema: Pustolovine i plovidba podmornicom
Osnovna misao: Normalan život na zemlji je privlačniji od svega blaga i zlata pod morem.
Likovi: Profesor Aronnax, Conseil, kanađanin Ned Land, kapetan Nemo.
Kratki sadržaj: Godinu 1886. svi ljudi po pojavi morskog čuda. Koji god brodovi išli na istraživanja vratili su se bez rezultata. Neki su mislili da je to čudovište neprirodne snage, a druči su mislili da je to podmornica sa beskrajno jakom pokretnom snagom. Tako je jedan brod krenuo u istraživanje s namjerom da se ne vrati dok nešto ne sazna. Na tom brodu je bio profesor Aronnax, njegov vječni pratilac Conseil i kanađanin Ned Land. Profesor Aronnax je rekao svim mornarima da gledaju u more ne bi li ugledali čudovište. Na moru se pojavila velika riba i prevrnula brod. Aronnax, Conseil i Ned Land su skočili u more. Ugledali su podmornicu i popeli se na nju. Vrata podmornice im je otvorio kapetan Nemo. Sutradan je kapetan Nemo vodio Aronnaxa, Conseila i Ned Landa na ronjenje da upoznaju svijet pod morem. Tu su bile razne školjke, ribice i različite morske trave. Aronnax, Conseil i Ned Land su se čudili ljepoti morskog dna. Kapetan Nemo se hvalio podmornicom koja se zvala „Nautilus“. Podmornica je bila vrlo lijepa. Imala je muzej u kojoj su se držali zlato, bisere i drago kamenje. Kapetn Nemo im je rekao da tko god dođe na podmornicu mora na njoj ostati do kraja života. Prolazili su dani i tjedni. Jednog dana Conseil je gledao kroz prozor pa povika: "Profesore,dođite!". Profesor priđe prozoru, pogleda i vidi čamac. Na palubi je bilo nekolko leševa jer ih je zatekao brodolom. Plovili su ka otocima Australije, gdje su stigli nakon tjedan dana. Profesor je zamolio kapetana Nema da ih pusti da odu na otok. Kapetan Nemo je dozvolio. Ušli su u čamac i bili naoružani električnim puškama. Otok je bio prekriven divnom šumom. Iz dana u dan su išli na otok. Jednog dana kada su bili na otoku i grijali se na vatri, počelo je padati kamenje na njih. Uhvatiše puške i pobjegoše u čamac. Uto iz šume izađoše divljaci i počnu ih gađati strijelama. Zaveslaju i odu na podmornicu. Prolazili su mjeseci plovidbe na podmornici. Jednog dana Aronnax, Conseil i Ned Land se dogovore za bijeg. No nisu uspjeli jer je podmornica zaronila u morske dubine, ali nisu odustajali nego su čekali novu priliku. Podmornica je plovila prema jugu do južnog pola. Dok su plovili našli su se u klopci od ledenih stijena. Podmornica je radila punom parom i sljedećeg dana su se probili. Podmornica je jurila velikom brzinom ka sjeveru. Jednog dana Ned reče profesoru: "Noćas bježimo!". Došla je noć. Profesor, Conseil i Ned ukrcaše se u čamac. U tom trenutku podmornica se našla u vrtologu. Čamac se otkvačio i našao usred vrtloga. Ujutro kada su se probudili bili su u kolibi. Pitali su se da li se podmornica izvukla. Svi troje bili su sretni što su živili.

Bilješke o piscu:
Hrvoje Hitrec je suvremeni hrvatski pisac, rođen u Zagrebu 1943. god.
Diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u
Zagrebu. Radio je za Radio Zagreb i za Sportske novosti.
Najveći uspjeh je postigao romanom «Pustinjakov pupak».
Nakon Smogovaca (1976.) pojavljuju se Priča o Osmanu.
Mjesto radnje:
Mjesto radnje je Naselak, kvart u Zagrebu.
«Preko puta škole je bio Naselak, a u Naselku sve kuće male…»
Vrijeme radnje:
Vrijeme radnje je vrijeme izgradnje sljemenskog tornja.
«Vidio je da novi toranj na Sljemenu izvrsno napreduje.»
Tema:
Tema djela su razni događaji obitelji Vragec i Nosonjine obitelji.
Osnovna misao:
U životu je najvažnija obitelj i uvijek moraš biti u dobrim odnosima s
njom.
Glavni likovi:
Dragec, Pero, Cobra, Mazalo, Štefek, Buco, Dunja, Dado, Nosonja.
Sporedni likovi:
Maja, žandar, Papirus, mama Vragec.
Kratki sadržaj:
Jednog jutra Nosonja se probudio i probudio je svoga sina Dadu.
Doručkovali su i krenuli u školu. Školska vrata su se zatvarala pet minuta
do osam. Dado i još neki učenici su zakasnili, ali tu je bio Nosonja koji je
spasio đake od kašnjenja. Dado je živio u neboderu, a ispod njega je bio
Naselak. U Naselku je živjela obitelj Vragec. Bila je to mnogočlana obitelj.
Mama im je radila u Njemačkoj, a tata im je umro. Glava obitelji je bio
najstariji sin Dragec. Tu su još bili Pero, Cobra, Mazalo, Štefek, Buco i
mala Maja. Pero je bio nogometaš. Čak je igrao za Dinamo. Zbog nekog
duga je morao krasti torbice, ali ga je mali Buco razotkrio pa je za kaznu
morao sam izgraditi cijelu kuću. Mazalo je išao u 8b razred. Rođen je sa
slikarskim darom. Imao je djevojku po imenu Dunja. Njezin tata je bio
policajac. Kad su bili na malom maturalcu Dunju je ugrizla zmija za
stražnjicu. Mazalo je morao isisati sav otrov i to je uspješno obavio.
Također je pomogao profesoru Fabijanu da osvoji srce jedne engleskinje
nacrtavši uvalu. Cobra je bio problematičan. Bio je ludi znanstvenik.
Htio je poletjeti pa si je napravio krila i bacio se sa zgrade. U jednom
trenu je letio, ali je ipak pao na rastegnutu mrežu koju je postavio Dragec.
Jednom prilikom je čak završio u Beču. Htio je otići mami u posjet u
Frankfurt. Prošvercao se u krivi autobus i završio u Beču. Nosonja je bio
umjetnik. Njegov crtić «Čavao» se prikazivao na svjetskom festivalu filma.
U prikazivanju je bilo poteškoća, ali je osvojio drugo mjesto.
Kad su Vragecovi završili s gradnjom kuće i spremali su se useliti,
netko im je pozvao građevinsku inspekciju jer nisu imali građevinsku
dozvolu. Trebali su im rušiti novoizgrađenu kuću. Vrageci nisu znali što će
učiniti, ali postojala je «rupa» u zakonu koja kaže da se kuća ne smije
rušiti ako u njoj živi trudnica. Vrageci nisu znali kako im to može pomoći,
ali Dragec je imao rešenje. Dragec je imao ženu koja je bila u drugom
stanju i ime joj je bilo Sonja. Nitko nije znao da Dragec ima ženu i još k
tome da je trudna. Kuća Vragecovih je bila spašena.
Kompozicija djela:
Uvod
Dado i Nosonja odlaze u ZOO vrt i Nosonja se kupa sa morskim lavovima.
Zaplet
Pero počinje krasti torbice. Za kaznu mora napraviti cijelu kuću sam.
Vrhunac
Kuća je gotova i spremna za useljenje, ali ih je netko prijavio građevinskoj
inspekciji koja prijeti rušenjem kuće.
Rasplet
Ekipa za rušenje dolazi ali kuću ne smiju rušiti jer u njoj živi Dragecova
trudna žena Sonja.
Završetak
Svi se Vrageci uključujući i novog člana useljavaju u novu kuću.
Analiza lika:
Nosonja
Sociološka karakterizacija:
Nosonja ima ženu i sina Dadu. Iz srednjeg su staleža. Obrazovan je,
a zanimanje mu je crtač crtića. Dobio je i nagradu za svoj rad.
Govorna karakterizacija:
Govorio je zagrebačkim slengom, a to zvuči jako smiješno.
Unutarnja karakterizacija:
Bio je jako dobra i humoristična osoba. Volio se hvaliti samim sobom.
Vanjska karakterizacija:
Pristojno se oblačio. Na licu mu je dominirao veliki nos po kojemu je i
dobio nadimak Nosonja.
Zaključak:
Meni se Nosonja kao lik jako sviđa. Simpatičan je i duhovit.
Najljepši ulomak:
Mazalo, u kojem se probudi stari duh Vragecovih, koji su se oduvijek
vrlo samostalno snalazili u svakoj situaciji, izvadi svoj lovački nož,
kresne upaljač i osmudi čelični vršak, pa odlučnom kretnjom okrene
djevojku na trbuh, podigne joj suknju, raspara gaćiće i kratkim trzajem
načini mali zarez, a onda zarije zube u ranu.
Odabrao sam ovaj ulomak zato što iz njega možemo vidjeti da je Mazalo
snalažljiv i da će učiniti sve za svoju djevojku.
Dojam o djelu:
Djelo mi se jako sviđa jer puno raznih i humorističnih događaja.
Pogotovo mi se sviđa što je pisano na zagrebačkom slengu.

Bilješke o piscu:
William Shakespeare rodio se 1564. u engleskom gradiću Stratfordu na
rijeci Avon u imućnoj obitelji. Otac mu je bio trgovac i ugledan građanin,
pa je bio čak i biran za gradonačelnika. Međutim, oko 1577. obitelj je
zapala u materijalne poteškoće i osiromašila. Godine 1582. William se ženi
sa osam godina starijom Ann Hathaway. Ubrzo im se rađa kći Susan,
a dvije godine kasnije blizanci Hamnet i Judit. Shakespeareu se zameće
svaki trag do 1592. kada saznajemo da je u Londonu gdje se bavi glumom
i pisanjem drama. Shakespeare je pisao vrlo mnogo, a njegove drame su
često izvođenje te stječe ugled najboljega engleskoga pisca komedija i
tragedija. Finacijski neovisan, Shakespeare postaje suvlasnikom poznatog
kazališta „The Globe“. Potkraj života vraća se u rodni Stratford gdje umire
1616. g.
Djela: Shakespeareove drame (njih 37) dijele se na kraljevske drame ili
historije, komedije, tragedije i romantične igre. Negova najpoznatija djela su: Hamlet, Romeo i Giulietta, Otelo, Kralj Lear, Macbet (tragedije);
San Ivanjske noći, Mletački trgovac, Ukroćena goropadnica (komedije).
Shakespeare je pisao i pjesme, od kojih su najznačajniji njegovi ljubavni
Soneti.
Mjesto radnje:
Mjesto radnje je talijanski grad Verona.
Vrijeme radnje:
Vrijeme radnje je početak 16. st. Radnja se odvija tijekom pet dana.
Tema:
Velika ljubav Romea i Giuliette, čije su obitelji u svađi.
Likovi:
Romeo Montecchi, Giulietta Capuleti, Mercuzio, Benvolio, Tebaldo,
gospodin i gospođa Capuleti, gospodin i gospođa Montecchi, fra Lovro,
Giuliettina dadilja i sluge.
Kratki sadržaj:
U moćnim i uglednim obiteljima Capuleti i Montecchi zametnulo se žestoko
neprijateljstvo koje se prenosilo s generacije na generaciju.
Jedne tople srpanjske nedjelje gradom šeću Samson i Grgur, Capuletijeve
sluge u potrazi za kavgom. Idealna prilika ukaže se kada sretnu sluge iz
suparničke obitelji Montecchi. Dolazi do tučnjave i borbe mačevima koja
postaje sve masovnija, i u koju se na kraju uključuju čak i sami glavari
navedenih veronskih obitelji. Borbu uspijeva prekinuti tek dolazak kneza
Scale, koji upozorava obje obitelji da će ih drastično kazniti budu li se
neredi ponovili.
Stari Montecchi i njegova supruga sretni su što u tučnjavi nije sudjelovao
njihov sin Romeo. No Romeovo ponašanje u posljednje vrijeme je čudno:
noću luta šumom, bolno uzdiše, izbjegava društvo, a preko dana se
zatvara u svoju zamračenu sobu. Zabrinuti roditelji pokušavaju saznati od
Benvolia, Romeova rođaka i najboljega prijatelja, što je tome uzrok.
Benvolio uskoro otkriva da je Romeo zaljubljen, ali nesretno, jer lijepa
Rozalina ne mari za njega. Da bi ga oraspoložio, Benvolio predlaže da
navečer tajno pohode bal koji priređuju Capuletijevi, uvjeravajući ga da
će ondje među veronskim ljepoticama pronaći lijek svojoj bolesti.
Iako ima čudan predosjećaj da će se dogoditi zlo, Romeo prihvaća
prijateljev prijedlog.
Za to vrijeme u domu Capuletijevih uzbuđenje raste. Ne samo zbog bala
koji se treba održati već i zbog dolaska mladog grofa Parisa, koji je došao
isprositi Capuletijevu kći Giuliettu. Stari Capuleti izjavljuje da je
Giulietta još premlada za udaju, no ne skriva svoje zadovoljstvo
Parisovom ponudom. Trinaestogodišnja Giulietta prekrasna je djevojka
puna života. Još neiskusna u ljubavi, smjerno obećava ocu da će se
nastojati svidjeti Parisu kada ga bude upoznala na plesu.
No te noći Giulietta susreće Romea i u hipu Paris i Rozalinda bivaju
zaboravljeni. Bila je to ljubav na prvi pogled. Problemi nastaju kada
Tebaldo, nećak gospođe Capuleti, prepozna maskiranog Romea i hoće se
odmah s njim obračunati. Stari ga Capuleti uspijeva nekako smiriti,
ali ne i zatomiti njegovu želju za osvetom.
Nakon bala, Romeo se nađe u vrtu ispod Giuliettina prozora.
Dvoje zaljubljenih zaklinju se na vječnu ljubav i odlučuju se vjenčati.
Fra Lovro, franjevački redovnik, zabrinut je zbog njihove nagle i strasne
ljubavi. Ipak, pristaje ih tajno vjenčati, nadajući se da bi njihovo vjenčanje
moglo prekinuti krvave sukobe između njihovih obitelji.
Ali sudbina stavlja novu prepreku. Romeo, koji se netom tajno vjenčao s
Giulietom, nađe svoje prijatelje Mercuzija i Benvolija u svađi sa Tebaldom,
koji se došao osvetiti. Tebaldo naziva Romea huljom i izaziva ga na
dvoboj no Romeo ne prihvaća borbu. Izjavljuje da Capuletijeve voli
jednako kao svoju obitelj. Svi su iznenađeni Romeovim ponašanjem.
Vatreni Mercuzio prihvaća Tebaldov izazov. Prije nego ih Romeo uspijeva
rastaviti, Tebaldo probode Mercuzija.
Ispunjen osjećajem krivnje i nabujale mržnje zbog stradalog prijatelja,
Romeo nasrće na Tebalda. U borbi na život i smrt Romeo pobjeđuje svog
suparnika. Zbog Tebaldovog ubojstva Romeo mora u progonstvo.
Giulietta s uzbuđenjem iščekuje svoju prvu bračnu noć, a tada stiže
dadilja s lošim vijestima: njezin rođak Tebaldo je mrtav, a knez je
potjerao Romea iz grada. Giulietti, skrhanom bolom, dadilja otkriva da se
Romeo sakrio u ćeliji kod fra Lovre.
Stari Capuleti strašno je pogođen Tebaldovom smrti, a još više
patnjom svoje miljenice Giuliette. Stoga odlučuje da je najbolje odmah
sve pripremiti za Giuliettino vjenčanje s grofom Parisom. No Giulietta se
odbija udati za Parisa, što naljuti starog Capuletija. Ne nalazeći od nikoga
na razumijevanje i pomoć, Giulietta odlazi fra Lovri koji smišlja opasan
plan: Giulietta treba popiti tajanstveni napitak koji će na 42 sata zaustaviti
njezino disanje pa će svi pomisliti da je mrtva. Kroz to vrijeme fratar će
poslati glasnika po Romea, koji se sklonio u Mantovu. Potom će se Romeo
i Lovro sakriti u grobnicu i pričekati dok se Giulietta ne probudi. Romeo će
je odvesti sa sobom, a kada fra Lovro objavi da su vjenčani moći će se
oboje vratiti u Veronu. Giulietta ispija napitak.
Idućeg jutra, kada je dadilja došla u Giuliettinu sobu kako bi je pripremila
za vjenčanje, vidi njezino beživotno tijelo i u kući Capuletijevih zavlada
duboka tuga.
Fra Lovro šalje Romeu poruku, no pismonoša ne uspijeva stići do
Mantove. Romeov sluga Baltazar prvi stiže do Romea priopći mu da je
Giulietta mrtva. Izvan sebe od boli, Romeo kupuje otrov i juri u Veronu.
Pred grobnicom nalazi žalosnog Parisa koji ga ne želi prpoustiti do tijela
voljene. Dolazi do borbe u kojoj Romeo ubija Parisa. Posljednja Parisova
želja bila je da bude pokopan uz Giuliettu, što mu Romeo i obeća.
Kada ugleda svoju voljenu Giuliettu, Romeo, misleći da je mrtva, ispija
otrov i umire.
Fra Lovro je požurio u grobnicu kako bi bio ondje kada se Giulietta
probudi. Kada je stgao našao je Parisa i Romea mrtve. Uskoro napitak
prestaje djelovati i Giulietta se budi. Kada otkrije da je Romeo mrtav,
ne želi izaći iz grobnice. Uzima Romeov bodež i ubija se. Tragična smrt
Romea i Giuliette ujedinila je njihove obitelji i prekinula dugogodišnju
mržnju.
Analiza glavnog lika:
Romeo Montecchi
Pametan je i simpatičan mladić pun plemenitih vrlina. Na početku je
Romeo zaljubljen u lijepu Rozalinu koja ne mari za njega. No to i nije
prava ljubav. Nju će otkriti tek kada upozna Giuliettu. Romeo je pomalo
sanjar, osjećaji su mu najvažniji i ne obazire se na realan svijet koji ga
okružuje. Kada upozna Giuliettu potpuno je zaluđen njome, a ta
zaluđenost i nedostatak zdravog razuma tjeraju ga da počini ubojstvo.

Mjesto radnje:
Vlak
Vrijeme radnje:
Zima, 8. veljača.
Ideja:
Kad se više ljudi složi tad se snaga sto puta množi.
Kratki sadržaj:
Ljuban, Pero i Draga išli su u školu u Velikom Selu. Oni su bili iz
Jabukovca. Jednog dana učitelj je predložio da u školi osnuju zadrugu.
Za domaćina je izabran Ljuban. Na dogovoru su dobili pismo od liječnika
iz grada da dođu pogledati higiensku izložbu. To izložba je 8. veljače.
Učitelj je otkazao putovanje zbog slabog srca i tako je zadruga prvi put
bila sama s svojim domaćinom Ljubanom. Snijeg je tako gusto padao da
je vlak zapeo u snijegu. Djeca su morala rukama bacati snijeg.
Tako su djeca radila u smjenama, a za sve brinuo domaćin Ljuban,
kao i za za bolesnu Dragu. Kada su stigli u Veliko Selo kondukter je
pohvalio svu djecu.
Analiza glavnih likova:
Ljuban – Pravedan, odgovoran, savjestan, vrijedan.
Draga – Dobra
Pero – Ljubomoran
Sporedni likovi:
Ružica, Marica, kondukter, zadrugari, Ivan, Stanko, Rade, Milica, Jozo,
Jela

Bilješke o piscu:
Pavao Pavličić rođen je u Vukovaru 1946. godine. Piše romane, eseje i scenarije. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje i danas radi kao sveučilišni profesor. Jedan je od najpoznatijih hrvatskih pisaca kriminalističkih romana, a istaknuti je pisac romana za djecu i mladež. Značajna su mu djela: "Plava ruža", "Umjetni orao", "Dunav", Vukovarske
razglednice", "Trojica u Trnju", "Zeleni tigar", "Koraljna vrata" i "Pokora".

Mjesto radnje:
Zagrebačko naselje Trnje
Naselje Dugave u izgradnji

Vrijeme radnje:
Ljetni praznici u vrijeme izgradnje naselja Dugave

Tema:
Pustolovno-kriminalistička priča sa naglašenom humanosti i poštenjem.

Pouka:
Prijateljstvo i odanost prijateljima.
Poštenje, humanost i zajednički rad uvijek dovode do pozitivnih rezultata.

Kratki sadržaj:
Hrvoje, Braco i Tut žive u nezanimljivom zagrebačkom naselju Dugavama. Po cijele se dane igraju pucajući iz pištolja na napuštenom gradilištu. Hrvoje je morao otići u Trnje, naselje u kojem je nekad stanovao, nahraniti bakinog psa i mačka, jer je baka otišla u toplice. No više se nije vratio. Svi su ga uzaludno tražili, a u isto vrijeme opljačkana je i banka u Trnju. Braco i Tut dali su se u potragu za Hrvojem. Svi su im u tome pomagali i uspjeli su mu ući u trag. Konačno su na bakinoj kući u Trnju ugledali znak koji je Hrvoje uvijek crtao. Dječaci su odmah znali da im Hrvoje želi nešto poručiti. Našli su ključ bakine kuće i ušli unutra. Ugledali su poruku i postalo im je jasno zašto se Hrvoje krije. Dječaci su primijetili čovjeka kojeg je opisao Hrvoje i počinje potjera. Neznanac im je uspio umaknuti i oni se vratiše kući. Sutradan su se uputili u napuštenu baraku, a iz nje je izašao neznanac koji im je jučer umaknuo. Dječaci su se uputili na policiju i sve su ispričali policijskom inspektoru. Vratili su se natrag u baraku i pronašli torbu punu novčanica. U tom trenutku pojavio se Hrvoje. Dok je pričao svoju priču na vratima barake pojavio se susjed Cvik i tetovirani. Pljačkaši su ih vezali i zakucali vrata barake izvana, no nisu daleko stigli. Vani je već bila policija u zasjedi. Dovela ju je Biba po Hrvojevoj uputi. Slavlju nije bilo kraja.
Analiza likova:
Hrvoje
Živi u novoizgrađenoj kući u Dugavama, a rado odlazi u Trnje gdje
je prije živio i gdje ima puno prijatelja. Najviše voli djevojčicu Bibu i
gospodina Solarića. Hrvoje je plemenit, hrabar, snalažljiv i uporan.
Zahvaljujući njegovoj oštroumnosti i upornosti započelo je traganje
za pljačkašem banke.

Braco
Živi u istoj zgradi kao i Hrvoje. Oca nerado spominje, jer se rastavio od
mame. Dobar je prijatelj i inteligentan, po svojim osobinama pravi vođa.

Tut
Najmanj od trojice dječaka. Dobar je prijatelj i slijedi Bracu u
svim akcijama iako se boji. Prilično je brbljav, pa često dovodi sebe
i prijatelje u neugodne i smiješne situacije. Žgoljav je i slabašan i stalno
radi sklekove kako bi ojačao.

Bilješke o piscu:
Antonie de Saint Exupéry, francuski pisac, živio je od 1900. do 1944. g.
Napisao je nekoliko romana (“Pošta za jug, Noćni let, Zemlja ljudi, Ratni
pilot, Tvrđava”) i alegorijsku priču “Mali princ”.

Tema:
Doživljaji Malog princa

Osnovna misao:
Čovjek samo srcem dobro vidi, a bitno je i očima nevidljivo.

Likovi:
Mali princ, pilot Antonie de Saint Exupéry

Kratki sadržaj:
Jednog dana se pilot Antonie de Saint Exupéry spustio u pustinju zbog
kvara na motoru zrakoplova. Sutradan u zoru probudio ga je neobičan
mališan. Taj mališan bio je Mali princ. On mu je rekao da je njegova
planeta jedva nešto veća od obične kuće i da se teleskopom teško nazire.
Svakog dana pilot je saznavao nešto novo o planeti. Princ je prije nego što
je otišao sa svoje planete pomno očistio sva tri svoja vulkana. Na svom
putovanju od planete do planete Mali princ otkriva njezine stanovnike.
Stanovnici na tim planetima su kralj, uobraženko, pijanac, poslani čovijek
i geograf. Svi stanovnici su besmisleni, beskorisni, besciljni. Napokon,
sedma planeta je bila Zemlja. Nađe se u pustinji i upoznaje zmiju. Dolazi
do vrta rascvjetanih ruža. Ruže ga ražalošćuju jer je on mislio da je ruža
na njegovom planetu jedinstven cvijet. Tada je legavši u travu i zaplakavši
upoznao lisicu. Jednog dana ju je pripitomio. Osmi dana razgovaraše pilot
i Mali princ u pustinji. Išli su tražiti rodu i našli su jedan bunar. Tu su se
napili vode. Sutradan navečer, šećući, pilot je opazio princa. Ode princ do
mjesta gdje je pao i padne polako. Te se noći mali princ vratio na svoju
planetu.