Ovaj blog nema ime, samo prezime

Pišem post a binarni zapis mi se proli!
Daleko ce sutra bit ona koja me nevoli! XD

Evo čisto da napišem nešto prije svog pogibeljnog puta punog izazova i opasnosti na sjeveronešto, mislim da je zapad.
Opterećen brojnim brigama odlazim, recimo moram pratit crnu kroniku da vidim oce neko bocnut nekog od naših, moram se brinut koliko će The Stvorenje pobit ljudi u nedostatku mene da se fizički iskaljuje na svojoj najdražoj boksačkoj vreći, ali ipak me najviše mori briga za moje zdravstveno stanje. Stvar je u tome što putujem u zemlju s brojnim nedostacima, ali postoji jedan veliki nedostatak koji mene najviše mori. Taj nedostatak se zove nedostatak Tomislava u toj zemlji!
Drugi problem je što je auto već puno i nemože još i gajba stat.
A sad me mati užurbano tjera s elektronskog računala tako da moram pohitat! Doviđenja, ugodni praznici i sretan mi put XD

Isparavanje je jako štetan proces, a to nas dovodi do zaklučka da porast temperature dovodi do negativnih posljedica, što isto tako znači da tigrovo jaje na gradelama više nije unosono za jest.
Kako sam ja vuo(ovdje možete vidjeti kako je O zapravo nastalo iz V isto kao što smo mi nastali iz majmuna, a neki i ostali majmuni)pšte?
Pa ovako, sjedim ja jučer u sobi i ne razmišljam i tako što ja duže sjedim to dublje izlazim iz misli. Nemisleći tako par sati odjednom mi napamet nije pala ideja da napišem novi post, pa ga nisam ni napisao.
Kasnije tog dana sjedim ja u parku i ponovo nemislim, ali onda mi nezvana dolazi ideja u prazna prostranstva moje lubanje. Ideja o savršenom postu kakav čovječanstvo još nije vidilo! Postu koji bi potresao sve današnje temelje društva i stupove na kojima počiva čovječanstvo! Inkriminirajući, depriminirajići, diskriminirajući, sofistificirajući, orthonozirajući i heksagonski post!
Ali vrućina je bila nepodnošljiva, toplotni udar je stigao nakon mnogih dana udobnih temperatura, i kako mi je ta vrućina udarila u glavu, a ja baš razmišljao o strucnim pojmovima i tako pomislim na evaporaciju i u tom trenutku mi ideja o pisanju posta ispari iz glave!
Ja brzo odem kući po ventilator i vratim se, i pođem puhat u ideju kako bi se opet kondenzirala! Ali kao da je Bog odlučio napravit pošalicu na moj račun, ideja se kondenzirala i tako u tekućem stanju pala na pod koji ju je upio!
Ja sav isfrustriran odem kući po lopatu i pođem kopat kako bi našao ideju. Dođem ja tako do vlage u zemlji, ali eto novih problema, kako ideju prenjet iz zemlje natrag u glavu, ali kako me britku um još dobro služi, ja odmah pohitah kući! I tako ja uzmem jednu krpu i grijač. Dođem natrag do vlažne zemlje kad tamo dijete se igra mora u rupi di je moja ideja. Ja pohitam ponovo kući i donesem praćku, otjeram djete i prionem na posao.
Zabio sam 4 štapa oko rupe u zemlju, i na njihovim vrhovima razapeo krpu, a grijalicom sam grijao ideu. Tako je ideja ponovno evaporirala i natopila krpu. Ja sam uzeo krpu i brzo pohitao kući s njom. Sad sam stavio krpu da se cijedi u čaši i poslje planiram popit ponovno ideju i napisat taj idealni post!