WTC Komuna

nedjelja, 28.10.2007.

Za tijelo ništa osim nasilja, za dušu ništa osim laži!

Francuski anarhisti
12. veljače 1894. Emile Henry (22 g.) baca bombu u dvoranu restauracije Termus na kolodvoru Saint – Lazare u Francuskoj. Ubija jednu osobu i mnoge ranjava. Bio je to već peti napad francuskih anarhista na bogatu elitu, političare i vladine dužnosnike u Francuskoj. Pristaše „izravnog djelovanja“ tj. „propagande dijelom“ najavljuju krvavi rat protiv gospodara koji će se voditi sve do danas u raznim oblicima ljevičarsko/anarhističkog terorizma. Stvoren je na ideološkom korpusu Bakunjina, Kropotkina, Fouriera, Reclusa, Stirnera , Malateste i drugih.

Ruski nihilizam
Lav Tolstoj u svojim djelima stvara temelje budućeg nihilizma među svojim učenicima. Optužujući raskoš, vlasništvo, znanost i umjetnost propovijeda prigovor savjesti i slavi vrline običnog puka. Na vrhuncu bogatstva ostavlja sav svoj materijalni svijet i prepušta se životu običnog čovjeka. Umire u potpunom siromaštvu, a iza njega ostaje veliki opus pristaša, ideologa i filozofa koji će ostvariti nihilizam ili rusku varijantu socijalizma i anarhizma. Sve će to dovesti do ubojstva Aleksandra II. i još niz drugih terorističkih napada na vladu i njezine službenike u Rusiji.

U ovom ratu bez milosti što smo ga objavili buržoaziji, mi ne tražimo nikakvu milost. Mi zadajemo smrt, ali ju znamo i podnijeti. Stoga ja vašu presudu očekujem ravnodušno. Znam da moja glavi nije posljednja koju koju ćete odrubiti, još će njih pasti, jer oni koji umiru od gladi polako otkrivaju razmještaj vaših kavana i vaših otmjenih restauracija. No anarhiju nikada ne ćete moći uništiti jer je ona nastala u krilu gnjiloga društva što se raspada. Ona će vas na kraju pobijediti i ubiti.
Emile Henry

- 14:34 - Komentari (19) - Isprintaj - #

nedjelja, 21.10.2007.

Poruka

Budućnost ili prošlost, onome vremenu u kojem
je misao slobodna, gdje su ljudi međusobno
različiti i gdje ne žive sami - onom vremenu
u kojem postoji istina i gdje se ne može
raščiniti ono što se jednom učini:
iz doba jednoobraznosti, iz doba samoće,
iz doba Velikog Brata, iz doba duplofizije - pozdrav!

George Orwell - 1984

Orwell you were so right

- 22:02 - Komentari (15) - Isprintaj - #

četvrtak, 11.10.2007.

Carlo Giuliani

Za vrijeme održavanja samita članica G8 u Genovi 2001. godine, okupili su se vodeći ljudi najbogatijih zemalja svijeta pod sponzorstvom najmočnijih multinacionalnih kompanija. Pod krinkom kako se sastanak održava za pomoć siromašnim zemljama i zemljama u razvoju, G8 je i tada (kao i ovih 30 godina) kovao još jedan globalni plan za potlačivanje ljudi, uništavanje eko-sustava i drugih nemoralnih radnji diljem planete Zemlje...
U Genovi se tada okuplja oko 300 000 članova sindikalnih organizacija, socijalista, anarhista, eko-aktivista, boraca za ljudska prava... iz svih krajeva svijeta, kako bi direktnim akcijama pokazali nezadovoljstvo prema takvoj politici i pozvali najmočnije ljude na solidarnost i jednakost svih ljudi na planeti. Za globalizaciju slobode, a ne profita. Jedan od najpoznatijih slogana bio je "vi ste G8, mi smo 6 milijardi". Prije održavanja sastanka, talijanska je vlada naručila 100 mrtvačkih vreća ...
Tijekom trećeg dana "mirnog prosvjeda", policija je upucala metkom u glavu jednog prosvjednika na 2-3 metra udaljenosti te potom nekoliko puta đipom prešla preko njegovog beživotnog tijela. Bio je to 23-godišnji talijanski aktivist, anarhist, pjesnik i skvoter Carlo Giuliani. Nakon tog nemilog događaja aktivisti svoj bijes i tugu iskaljuju gotovo na bilo kakvim ciljevima. Nikad nije bila zabilježena (snimljena) takva brutalnost i sadizam policije u ovom dijelu europe, kao što je zabilježena unutar talijanskih "karabinjera". Veliki broj država apelirao je na smanjivanju nepotrebne brutalnosti, po cijeloj europi dolazi do masovnih prosvjeda pred talijanskim ambasadama, ali uzalud, policija i dalje divlja. Dolazi do golemih policijskih racija u potrazi za video snimkama policijskog nasilja. Samo zbog pretresa ustanova, moralo se je hospitalizirati 62 ljudi. "Pronađen" je veliki broj raznovrsnog hladnog oružja. Policija je demantirala ubojstvo mladog Carla te je putem videa prikazala krvavi kamen uz glavu trupla. Obranila se je izjavom kako je Carlo ubijen od strane anarhističkih prosvjednika koji su bacali kamenje na policiju te da je ona "slučajno" prešla đipom preko već mrtvog tijela... Nakon prosvjeda i smirivanja situacije ipak se dolazi do istine. U medijima se objavljuju brojne snimke policijskog divljanja, a samim time i velik broj slika ubijanja Carla Giulianija. Nedugo zatim, smijenjen je zamjenik načelnika policije, zapovjednik antiterorističkih snaga i šef genovske policije. Viši policijski dužnosnik priznaje kako je policija podmetnula molotovljeve koktele i ostalo hladno oružje u aktivističkim nočilištima. Demonstranti nisu niti jednom uspjeli prijeći takozvanu "Crvenu zonu" gdje je bio zabranjen pristup demonstrantima. 2 godine kasnije i sam policajac/ubojica priznaje svoje nedjelo i priznaje kako je prikrivao tuđe laži (nikad se nije saznalo čije). Nikad mu se nije sudilo, jer je nedugo nakon priznanja poginuo u sumljivoj prometnoj nesreći. 3 godine kasnije podiže se i velika optužba protiv još 29 policajaca. Ovo je jedna izjava karabinjera:
"Policajci tuku nenaoružane osobe. Četiri agenta napadaju djevojku kojoj glava krvari, na tlu je lokva krvi. Bio sam užasnut, zapanjen. To je bilo nalik klaonici..."
Lječnici koji su došli prvi na mjesto ubojstva izjavili su da je Carlo, nakon što je bio upucan u lice, još uvijek bio živ, a podlegao je ranama onda kada se je preko njega nekoliko puta prešlo policijskim đipom...

Njegova će žrtva vječno podsječati na brutalnost imperijalizma!