Proživljavanje starih dana - maturalac u Češkoj [Reliving old days - a highschool visit to Czech Republic]

17.02.2016.

Dok sjedim ovdje, na krevetu punom papira, sa ispitom koji me već sutra očekuje, ne mogu se riješiti potrebe za svježim zrakom, za putovanjem, za otkrivanjem nečega novog i uzbudljivog. Kako bih barem malo utažila tu sveprisutnu želju za putovanjem, uhvatila sam se laptopa da vam dobacim novi post koji neće biti tako dug, ali je meni veoma važan. Bilo je to prije 3 godine, još dok sam bila u srednjoj školi, kada smo otišli na maturalac u predivan češki grad, Prag. Sjećam se dana kada sam sjedila sa curama na terasi našeg omiljenog kafića i radila listu stvari koje ćemo ponijeti na putovanje. Gledajući unatrag na ove slike, shvatila sam da sam prije na putovanjima jako malo u potpunosti uživala u njima. Zašto kaže u potpunosti i na što pritom mislim? Nisam to doživljavala kao ogromnu priliku i čast biti negdje drugdje izvan svoga doma, kao što na to gledam sada. Prije nisam toliko cijenila ono što me okružuje, već sam samo prolazila kroz nepoznate ulice, kraj ljudi čije životne priče ne poznajem, ne upijajući svaki detalj i miris iz okoline koji su mi bili točno pred nosom. Iskustva poput tih propuštala sam kroz svoje dlanove poput pijeska. Nemojte me krivo shvatiti, bio je to zaista predivan put sa divnim ljudima s kojima sam proživjela jedne od najzabavnijih trenutaka u svom životu. No, svejedno bih htjela vratiti vrijeme i ponovno proživjeti taj grad i sve osjećaje,ovaj put sa svježim očima, ALI sa istom količinom zabave koju smo i imali. Ništa ne bih mijenjala osim sebe i svog pogleda na svijet. Pa, draga 16-godišnja ja, počni primjećivati stvari oko sebe i upijaj sve trenutke koju su ti dani kao da ti je to zadnje što ćeš učiniti. No, mi ljudi običavamo hodati kroz život gledajući dolje, propuštajući ga da nas prijeđe i ostavi nas za sobom ni ne gledajući natrag. Na nama je da ga primimo za ruku i hodamo zajedno s njim.


[ENG] While I sit here, on my bed full of papers, with an exam that's waiting for me tomorrow, I can't get rid of this need for fresh air, for travelling, for discovering something new and exciting. To silence that need for travelling even just a bit, I took my laptop to write you a new blogpost that's not gonna be that long, but is very important to me. It was 3 years ago, when I was in highschool, when we went on a trip to a beautiful city of Prague. I remember the day I was sitting with my girls on the terace of our beloved caffe and writing down a list of things we were gonna take to our trip. Looking back at these pictures, I realized that, before, I wasn't enjoying trips to the fullest. You wonder what do I mean when I say to the fullest? I did't Think of it as a great opportunity to be somewhere other that at my home, the way I look at it now. I didn't appreciate what was surrounding me that much before, but I walked through unknown streets, and pass people whose life stories I don't know, not taking in every detail and every smell of the surroundings that were right in front of me. Now, don't get me wrong, it was a really beautiful trip with wonderful people whit whom I lived some of the most fun days of my life. But, I would still like to go back in time and relive that city and all of the feelings, with the same amount of fun we had only this time with some new pair of eyes. I wouldn't change a thing about this trip, except myself. Well, dear sixteenyearold me, start noticing things around you more and take in every moment that's handed to you as if it was the last thing you'll do. But, we as humans tend to go thorugh life looking down, letting it pass us by, leaving us beahind without even looking back. It is on us to take life by the hand and walk along with it.



Budimpešta [Budapest]


Telč


Prag [Prague]


Karlštejn


Kutná Hora


Beč [Vienna]

Oznake: maturalac, Beč Češka Republika, Prag, Telč, putovanje, Budimpešta

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.