Prvi korak u svijet [ 1st step into the world ]

25.09.2015.



Evo nas, krečemo! Ne, nismo zaboravili na ovaj blog, samo ćemo u početku malo rijeđe objavljivati postove tj 1-2 puta tjedno. ;) Naime, u prošlom blogu smo vam rekli da ćemo vam u sljedećim postovima objasniti kako smo otkrili svijet. E pa, ovo je prvi korak koji je doveo to TOG trenutka. (to ćemo vam isto otkriti koji je to točno trenutak u sljedećim postovima :P ). Moramo vas malo ostaviti u iščekivanju! Kao poklon za moj 18. rođendan moj dragi me je odveo na put. Andrei je do sada već vidio puno više svijeta od mene. Zato sam se toga dana, 22.03.2014., vođena njegovom rukom, i sama otisnula u svijet, bez imalo pojma o tome kamo idemo.

[eng] Here we go! NO, we haven't forgotten about this blog. It's just that at first we'll be posting only 1-2 posts a week. So, in the last blog post we told you that in the next posts you'll see how we discovered the world. Well, this trip is the first step that led to THAT moment (we will tell you which exactly that moment later in the posts :P) We have to keep you on your toes! As a gift for my 18th birthday, my darling took me on a trip. Andrei has already seen so much of the ''world'' himself. So, that day, on March 22nd 2014, led by his hand, I myself set out to the wordl, with no idea about where we're going.



Probudili smo se ujutro oko 8 sati te prvo što smo napravili je doručkovali na njegovom suncem okupanom balkonu. Savršen početak dana! Nakon što smo nahranili svoje trbuhe, krenuli smo trbuhom za avanturom. Naravno, uz put smo stali nahraniti i svoj auto, jer će ovo biti dug put. Pod auto moram naznačiti da je to Volvo, Andrei inzistira! Ne možeš tog čovjeka od Volva odučit. Idemo dalje....Krenuli smo iz Karlovca, naravno, te preko Duga Rese, starom senjskom cestom.

[eng] We woke up at around 8 AM and the first thing we did was had breakfast on his sunbathed balcony. A perfect start of the day! After we fed out tummies, we set out on and adventure. Ofcourse, on our way we had to feed the car too, because this was going to be a long ride. By car I mean Volvo as Andrei insists I write. You can't separate that man from his Volvo! Let's move on...We started in Karlovac, ofcourse, across Duga Resa, along the old road to Senj.

Ne bi bili mi da nismo usput stali i razgledali i Tounj tj tounjski most. Most je izgrađen 1777. No od tada je promijenio svoj izgled koji je ostao do danas očuvan, osim kipova rimskih vojnika koji su u ratu pali u rijeku i kasnije iz iste izvađeni. Podno mosta se također mogu vidjeti ostatci starog mlina. Danas most predivno izgleda i definitivno je odmaralište koje se treba posjetiti. Uostalom, slika govori više od riječi. Uvjerite se sami.

[eng] It wouldn't be us if we hadn't stopped to look around Tounj bridge. The bridge was built in 1777. but since then it's look was changed to what it is today. Except the statues of the roman soldiers that fell into the river during war but were taken out after. By the bridge you can also find remains of the old threadmill. Today the bridge is in perfect shape and it makes a great rest-stop. Besides, pictures speak louder than words. See for yourselves.




Krenuli smo dalje uz dva obavezna suputnika na putovanju, prefine domaćice i karta! Usput smo još jednom stali na odmorištu uz cestu da se malo osvježimo izvorskom vodom.

[eng] We moved on with two indispensable accessories - yummy Domaćica and a map! We then stopped at a rest-stop along the way to freshen ourselves up with some fresh water.



Putujući dalje u zadnji tren uočavamo nekakvu utvrdu u Brinju. Uspostavilo se da je to bio Frankopanski plemićki grad. Parkirali smo auto i počeli se penjati. Što smo našli na vrhu vidjet ćete na slikama.

[eng] Traveling on, at the last minute we spotted some kind of fortress in Brinje. It turned out to be a Frankopan feudal town. Ofcourse we stopped, parked the car and started climbing up the hill. What we found at the top is on the next pictures.



Na putu prema velikom iznenađenju ovog puta, o kojem ja još uvijek nemam pojma, Andrei me odveo i na izvor rijeke Gacke. Iako je bio oblačan dan, to nije oduzelo od doživljaja Gacke s obzirom da je Gacka uvijek prekrasna, bez obzira kakvo je vrijeme ili koje je godišnje doba. Čamac u vodi je još više pridonio ugodnom seosko-riječnom ugođaju. Naravno, i ovdje smo popili izvorske vode iz veoma čudne ''pipe''. Ovdje se također nalazi i odličan vanjski roštilj te je savršeno za roštiljanje na lijepi sunčan dan. Znate onu: ''Moja draga i jaa, i gajbaa puna pivaa'' ;)

[eng] On the way to the big surprise of the trip which still I don't know nothing about, Andrei took me to the source of river Gacka. Although it was a cloudy day, it didn't ruin the experience of the river Gacka because Gacka is always beutiful, no matter the weather or the season. The boat in the water also added to the country mood. Ofcourse, we drank fresh water here too from a very unusual pipe. There is also a great outdoor barbecue perfect for sunny day burger flipping.



Zadnja postaja prije ''velikog iznenađenja'' je nešto što izgleda kao bivša vojna baza ili nešto slično tomu. Zaustavili smo se čim smo ga vidjeli i odlučili malo pronjuškati. Tada je ulaz bio ''dopušten'' , no danas više nije, a avion na slikama je potpuno restauriran. Čak smo se uspjeli i popesti unutar aviona i malo razgledati unutrašnjost. Bili smo čak i u pilotovoj kabini. Bilo je malo jezivo, no nadasve zanimljivo. To je također bio moj prvi put unutar aviona! IKAD.

[eng] The last stop before the big surprise was something like an abandoned military base. We stopped as soon as we spotted it and decided we wanted to explore. Then the entrance was allowed but today it isn't anymore and the plane that is on our pictures has been totally reconstructed. We even managed to climb into the plane and have a look around.
It was a bit scary but most of all interesting. After all, it was my first time in a plane. EVER.



Nastavili smo vožnju i došli u nekakvo malo seoce. Išli smo sve dalje i dalje i ja nisam mogla skužiti kamo idemo. No, tada se pojavio mali drveni znak u obliku medvjeda. Tada sam polako već počela nagađati kamo ta cesta vodi. I, naravno, moja nagađanja su se obistinila. Došli smo u utočište za medvjede u Kuterevu. Bilo je to divno iskustvo, no, s obzirom da je još uvijek trajala zima, posjetitelja baš i nije bilo te s obzirom da nije bila sezona nije bilo koji su nas mogli malo provesti kroz utočište i objasniti nam kako ono fukcionira. Iako je bilo lijepo vidjeti utočište izvan sezone, svejedno je puno ljepši doživljaj kada ste okruženi vodičima koje će vam malo pobliže objasniti sve što vas zanima. Stoga savjetujem da odete po ljeti jer ćete imati i mogućnost vidjeti medota kako se kupa, a tko to ne bi htio vidjeti? . Mislite da se nismo vratili tamo u ljeto? Naravno da jesmo! ;) Također, male stazice po cijelom utočištu i okolo njega daju vam mogućnost vidjeti medvjede sa svih strana i malo ih pobliže poslikati, dok se god, naravno, držite na sigurnoj udljenosti i ne ometate njihov mir.

[eng] After driving for a little bit more we came to a little village. We went further and further and I just couldn't figure out where we were going. But, then a little wooden bear shaped sign appeared. Then I started to make assumptions to where we are. And, ofcourse, my assumptions were true. We arrived at the bear shelter in Kuterevo. It was a wonderfull experience, but, considering it was still cold outside and it wasn't the season, there was no visitors and tour guides that could take us to look around and explain to us how the shelter works. Although it was nice seeing the shelter out of season, it's a better experience when you're surrounded with guides who will explain to you closely everything that you're interested in. So I advise you to go in the summer beacuse you'll also have an opportunity to see the bear bathing, and whou wouldn't want to see that? You think we didin't go there in the summer too? Of course we did! ;) Also, little pathways that lead all around the shelter give you the opportunity to see the bears from all angles and to get a good shot of them while, ofcourse, staying at the safe distance and not disturbing their peace.



Nakon pola data istraživanja i šetnje, ogladnjeli smo. Andrei je znao jedan dobar restoran tj buffet u kojem je već bio sa svojim tatom. Mogu vam reći da smo se okrijepili na najbolji mogući način i uživali u domaćoj ličkoj hrani! U obroku nisam nikad u životu više uživala. Naime buffet se zove Butina i nalazi se na samoj cesti koja vodi do utočišta stoga ne možete promašiti. Cijena obroka malo je na skupljoj strani no isplati se i svakako savjetujem posjet ovom slatkom buffet-u. Još jedan savjet: naručite njihov domaći kruh (kao na slici dolje) ! Stvarno je preukusan i unikatan. Pravo novo iskustvo! Tamo smo upoznali i gospođu koja posjeduje buffet i malo s njom porazgovarali te se slikali. Naravno, sjetila se i Andrea i njegovog tate! Jedna stvar koju volim kod putovanja je upoznavanje i razgovaranje s novim ljudima. Slušanje njihovih životnih priča i dijeljenje svoje.

[eng] After a half a day of exploring and walking, we got hungry. Andrei knew a good buffet that he already was in with his dad when he was younger. I can tell you that we ate the best way possible and enjoyed the traditional food from Lika. I haven't enjoyed a meal more in my life. The buffet's name is Butina and it is situated on the road that leads to the shelter so you can't miss it. The prices are a bit on the pricey side but it's deffinitively worrth it and I advise you to go on and visit it. One more advice: order their traditional homemade bread(on the picture below)! Although it looks like cheese it's really delicious and a totally new experience! We also met the lady owner of the buffet and had a little talk and took a few pictures. AND she remembered Andrei and his dad! That is also one thing that I love about traveling, meeting and talking with new people. Listening to their life stories and sharing your own.



Nakon što smo nahranili svoje trbuščiće, napravili smo ono što je jedino u Hrvatskoj moguće. Preko brda....
[eng] After we fed our bellies, we did something that you can only do in Croatia. Across the hills....


do mora.... u samo pola sata!!
[eng] to the sea....in only half an hour!!


Andrei je rekao ''Očemo svratit do Senja?'', a ja sam nonšalantno odgovorila ''DA!''. Na samom ulazu u Senj posjetili smo senjsku utvrdu Nehaj te nazočili predivnom pogledu na sunce koje se polako probijalo kroz oblake dok se spuštalo na počinak.

[eng] Andrei asked me ''Shall we pay a little visit to the Senj town?'' and I replied with a nonshalant ''YES!!'' On the sole entrance to Senj we visited the Nehaj fortress and experienced a wonderfull view on the sun that was slowly setting.



Nakon toga uputili smo se do senjske rive na piće te laganu šetnjicu i poljubac uz zalazeće sunce.
[eng] After that we took a little walk by the sea, had a drink and a little kiss in front of a setting sun.



Put smo završili groznim iskustvom probijanja kroz planinsku maglu koja je bilo toliko gusta da nismo vidjeli ni crtu na sredini ceste te sam ja glumila GPS dok je on pokušao skretati po mojim uputama i ne prijeći u drugi trak. Doslovno smo mislili da ćemo zapet u toj magli i nećemo moć nać put kući. Bili smo jedini na cesti, možda su prošla 2 ili 3 auta ako i toliko, a ljudi ni kilometrima daleko. No, uslijedio je happy ever after. Nakon sat i pol kretanja kroz najgušću maglu koju smo ikad vidjeli ( i iskusili ! ) došli smo do civilizacije i izvukli živu glavu. Kući smo se vratili u kasnim noćnim satima i utonuli u dobro zasluženi san.

[eng] We ended our trip with a horrible experience of struggling thorught mountain fog that was so thick that we didn't even see the middle line on the road. While I was playing a role of GPS, Andrei tried to take turns according to my directions and not cross to the other side of the road. We actually taught we will stay in this fog forever and not find our way home. We were the only ones on the road except a few cars that passed by, but people was nowhere to be seen for miles. But, happy ever after did follow. After an hour and a half of this mess we finally saw civilization and got out alive. We arrived home in the late hours and dived into a well deserved sleep.

Oznake: avanture, Putovanja, Lika

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.