Bok!
Neda mi se...
Čini se da zbog cjelodnevnog izležavanja na krevetu inspiracija odlazi, čini se da ću sve rjeđe poćet pisat postove, dok napokon neću zaboravit na ovaj blog.
Ljeto mi prolazi pred nosom, bit će mi žao što ga nisam pošteno iskoristila, već mi je žao...
I tako je uvjek, "Ima vremena!", "Ima vremena!"...
A jebiga... Takva sam. Hoću li se promjeniti? Neznam. Ali se nadam. Hoću li shvatiti da život treba iskoristiti? Hoću. Jednom će mi doći do mozga da je život samo jedan i da ga treba iskoristit.
Ovaj post je kratak, ali mislim da je to moj prvi "pravi" post.
Ovo mi se sviđa! Kratki je, ali ja to stvarno mislim!
Ps: Komajte uvezi posta
.Sljedeći post dolazi najvjerojatnije u ponedeljak.
Pussa...
