pisma

09.10.2005., nedjelja

Čežnja...

Gdje si ljupkošću obdarena nimfo, u kojem vrtu cvijeća se skrivaš? Voliš li više radosna polja suncokreta ili možda samozatajne latice ruža oboružane mačevima? Udišeš li kao i ja opojan miris jorgovana koji tako jako podsjeća na bajke. Vidiš li i ti sva ta bića oko nas, sva ta bića da bi služila nama, meni i tebi, ljupkošću obdarena nimfo. Vidiš li i ti svu tu ljubav oko nas. Trebamo služiti ljubavi, djevojko, treba nadasve služiti ljubavi…
Je li tvoje oko more, šuma ili crni biser, nimfo moja?
Je li ti kosa tamna i oštra ili svijetla i nježna?
Voliš li, nimfo moja, zvuke harfe ili možda vodopada?
O, gdje si nimfo moja, u kojoj šumi se skrivaš?
Hoću li te jednom naći, obučenu u bijelu halju kojoj su na rubovima pahulje snijega, ili ću te naći obučenu u haljinu okićenu morskim biserjem i školjkicama?
Kakve haljine nosiš, o nimfo moja?
Moje srce traga, za tobom nimfo moja, ali s tvoje strane samo je tišina i uopće mi ne olakšavaš potragu. Zar si toliko daleko, ili si blizu, možda samo strpljivo čekaš da te otkrijem, pa da mi otpjevaš svoju pjesmu. Kakva li će biti ta tvoja pjesma, pitam se često, i sva drhtim pred tom ljepotom koju naslućujem…
Pitam se često kakvog si temperamenta, jesi li možda plaha i tiha, ili vesela i razigrana vražica poput vjeverice, jesi li varljiva poput zlatne ribice koju ne možeš dugo zadržati među prstima, jesi li mudra i strpljiva, ili brzopleta i pomalo naivna.
Sjedim, eto, na proplanku jednom i pitam se gdje mi je poći… U kojem smjeru da te tražim, toliki su putevi i staze bili pogrešni…
Ali tu je leptir, i tu je cvijet koji sada spava, i tu je cijelo jedno carstvo toliko ljupko kao i ti, hoću li te uskoro ugledati? Možda, već ove noći nađem te kako nježno dišeš pokraj neke srne u sigurnom leglu u dubokoj šumi što mi polako otvara vrata.
Oh, nimfo moja, tolike godine potrage, kako ću se osjećati kad te ugledam, kada mi budeš nadohvat ruke, nadohvat poljupca? Kako će reagirati moje srce?
Sretnem li te noćaš nimfo moja, zateknem li te kako snivaš, neću te buditi nimfo moja. Cijelu ću noć gledati tvoje tijelo i promatrati tvoje lice. Tvoje trepavice i nježne obraze, tvoje mekane prstiće i gipke nožice. Ujutro kada se probudiš, ljepoto divna, čekat će te rosa da u njoj okupaš svoje lice, i čekat ću te ja da ti počešljam tvoju divnu kosu i spletem u nju cvijeće… I ako poželiš, čekat će te moje ruke da te prime u zagrljaj i moje usne da ti daju cjelov.
O, nimfo, hoćeš li poželjeti moj poljubac?

- 17:18 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>