|
|
| < | kolovoz, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego trenucima koji nam oduzmu dah
Nakon što su napokon otpilili Srbe ove godine na referendumu i postali neovisna država, Crna Gora krenula je u osvajanje EU.
Ono što nisam znala je da su euro uveli onda kada je uveden i u EU.
Ova mala zemlja koja ima samo 13000 m2 i oko 650.000 stanovnika, s jedva nekakvim turizmom pokazala se kao pravi domaćin što nisam očekivala kada smo krenuli prema tamo.
Osim što ne vole Srbe, a vole Hrvate, ne vole ni srpske narodnjake, a jedan od najpopularnijih pjevača im je Bojan Marović – crnogorski Cetinski, ili možda čak i Gibonni.
U bircevima i klubovima ne puštaju se narodnjaci jer ih nitko ne želi slušati. Čak imaju i neki prešutni dogovor, maltene zakon, da se narodnjaci nigdje ne puštaju. Postoje, naravno, mjesta i za to, ali zna se ko tamo zalazi. Zato možete čuti hrvatsku glazbu - od Tereze Kesovije, Magazina, Olivera do omiljenog im Gibonnija. Kad prolazite rivom, imat ćete osjećaj da ste u Dalmaciji. U klubovima svira strana muzika, komercijala, house, latino i sl.
Svi dućani, butici s odjećom, cipelama, obični dućani, drangulije, sve radi dok god ima gostiju. Oni sami prosuđuju kad će zatvoriti. radno vrijeme kao takvo u većini slučajeva ne postoji.
Na našoj obali stvarno ima prekrasnih cura. Ali tamo… imala sam osjećaj kao da sam u nekoj zemlji muških snova. Cure su im prekrasne. Vrlo visoke, vitke, duge tamne kose, lijepih crta lica, noge duge dva metra. Inače, Crnogorci su čini mi se drugi narod u Europi po visini. Cure nisu klasične ispijene mršavice, imaju i cice i guzu, ali sve skladno, ma ko barbike izgledaju.
Vrlo su ponosni na svoju nacionalnost za razliku od Hrvata. Među njima nema netrpeljivosti između primorja i unutrašnjosti. Doduše, tu činjenicu pripisujem vrlo vrlo malom broju stanovnika. Svima koji im dođu u posjetu pričat će o svojoj kulturi, o svojoj povijesti, o odnosima sa Srbijom sada i prije. Od svih sam čula indirektne isprike za ono što su napravili u ratu pod srpskim režimom. Iz pouzdanih izvora znam da ćr uskoro biti prikazan film – dokumentarac o tom razdoblju koji će podići puno prašine jer u njemu svjedoci svojim izjavama optužuju Srbe za strašne zločine koji su još uvijek zataškani. Za prikazivanje čeka se povoljna politička klima – izbori.
Da ne bi ispalo da je Crna Gora savršena zemlja, evo i nekoliko primjedbi:
Kažu za c.g. da je neizbrušeni dijamant Mediterana, da je neotkriveni izvor ljepote Jadrana. Ja sam bila u bokokotorskom zaljevu, i tvrdim da je tamo more grozno i katastrofalno. S obzirom da je zaljev okružen visokim planinama, more im je jako jako tamno, izgleda poput jezera, nigdje se ne vidi dno. Plaže su katastrofalne, imaju strmi ulazak u more, tako da već 3-4 m od mora ne možeš stajati. Ovaj zaljev je jako dubok, pa im je more unutra prljavo. Okupala sam se samo jednom, imala sam osjećaj ko da se kupam u nekom jezeru – ne vidiš si doslovno noge dok se kupaš, toliko je mutno more.
Cijene hrane i pića su im otprilike ko i kod nas u unutrašnjosti (Dalmacija je ipak skuplja). Odjeća također. Smještaj se može naći jeftino, ali nemaju neku veliku ponudu. Tamo nema onih stajača na cesti koji te vuku za rukav i viču rumz, cimer fraj. Ne znam kako oni preživljavaju takve cijene, jer njihova je prosječna plaća 250 €, a cijene iste ko kod nas.
Veliki utjecaj Beograda vidi se upravo na gore spomenutim ljepoticama. One stvarno jesu lijepe, ali oblače se ko zadnje drolje. Minjak je mala beba prema ovome šta one nose. To su doslovno dopičnjaci, vruće hlačice iz kojih viri pol guze i tome slično. Gore je obavezan topić na bretele, ili golih ramena, ili golih leđa, s velikim dekolteom, a ponekad i sve to zajedno. Omiljeni uzorak je leopard na svemu šta je moguće zamisliti. Tako sam vidjela curu u takvom badiću, curu u takvom dopičnjaku, u topiću, sa takvim sandalama, haljinicom, torbom…valjda nisam niš zaboravila…
U C.G. ima puno više cura od dečki. Nepotvrđena teorija kaže da zbog toga cure kad uhvate frajera, ostaju s njim. Nema onih mijenjanja dečka svakih 2 mj, one se njima prilagođavaju. C.G. je više-manje patrijarhalna zemlja, pa vjerujem da u ovome može biti dosta istine. To sam mogla zaključiti i po tome što ima jako puno jako mladih mama – rano se udaju, rano imaju djecu.
Svi imaju onaj stav „ma lako ćemo“. Tako puno stvari propadne i prije nego krene u relizaciju. Dosta su opušteni i žive jako sporim tempom (ko naši Dalmoši-bez uvrede- samo iznosim činjenice), tako da kad smo došli mi iz Zagreba, bili smo pomalo u šoku.
Ono što vrijedi vidjeti je:
Kanjon Tare koji je drugi po veličini u svijetu, i gdje ćete uživati u ludom raftingu i predobrom pogledu na litice kilometar visoke iznad vas
Za ostalo ne znam jer nisam bila.
EDIT: ako netko misli da imam problema sa stavljanjem fotki, ne, to uopće nije istina! :)
Da, ja sam nažalost u zagrebu dok se drugi brčkaju i odmaraju. Radim. I plačem. Da, Zagreb je opustošio. S jednog kraja grada na drugi možeš doći za ciglih 7,85 minuta, što za jednu wannabe metropolu nije ništa. Ali u svakoj nesreći ima i malo sreće – čujem da u Dalmaciji pada kiša i da je hladno. Hahahah. Odmah mi je bolje.
I šta se dogodilo sa svim velikim planovima…
Dakle, bikini je kupljen, i to čak dva primjerka. Tortura je ipak bila neizbježna. Jer kako drugačije objasniti prodavačici da trebaš veći gornji dio, a da želiš zadržati gaćice normalne veličine. Valjda glupe kokoške ne kuže da žena ne mora imati veliku guzicu ak ima velke cice. Zar ne?! Na kraju, u torbu je večer prije polaska spremljen bikini cvaj komad, dva različita modela iz dva različita dućana. Jedan bikini style bijele boje s crvenim cvijetom, a drugi kričavo ružičasti. Da me bolje vide.
Auto je registriran tog istog dana, samo u prijepodnevnim satima. Kako produktivan dan.
Pakirali smo se od 10 pm do 3 am. Krenuli smo u 9 am. Sat je zvonio naravno u 6 am. Ako ikada budete trebali poduku kako bilo gdje zakasniti, samo se javite meni. Jer ja mogu čak i na more zakasniti. A šta, bili smo navečer još na nekoj cugi i tako dok smo dovukli guzicu doma i počeli se pakirati, bilo je kasno. I normalno da se onda ne možemo dići rano ujutro. Jel dobra isprika? Majstorski…
I tako na jesen krećem u london school of…. (neću reći). U prvom trenutku kad sam vidjela prijavnicu, pomislila sam „o jebeno, šalju me u london, vidit ću onu xiolu, popit ću kavu s njom kod vrancuza“, ali nažalost glupa škola ima podružnicu ovdje. Pa kako i zašto neka londonska škola može i ovdi raditi. Umjesto da mi idemo tamo. Ne valja to.
Nakon više od godinu dana šta sam diplomirala, opet se moram obrazovati. Moj društveni život će patiti na veliko jer su predavanja nakon posla.
Da to proslavim, to i još neke dobre stvari odmah sam se zapila u lokalnoj birtiji s frendicom.
Ona je također imala razloga za piti. Dečko joj već mjesec dana partija u americi, svaku večer samo „go clubbin“. A nije joj ni dečko za baciti. A ako nije njoj za baciti, neće ni drugima biti. Tako da je sumnja u njegovu veliku vjernost uvelike prihvaćena kao punovažeća.
Tako smo raspravljale o tim velikim problemima, kadli pita ona mene da li imam ja kakvih problema, i da smo se samo s njom bavile. A ja njoj, ni pet ni šest, pod utjecajem alkohola i prejakog sunca što je taj dan pržilo po asfaltu mom ljubljenom, puknem „pa da, ekšli imam. Ali nemoj se smijati!“ i tako sam joj lijepo objasnila da mi ide na živce ovaj moj. A razlog je jedan jedini. „već smo 100 god zajedno“ počela sam ja, „a on me ne prestaje hvatati u svakoj slobodnoj sekundi. Pa taj bi se samo ševio svake božje sekunde. A meni je vruće, pa još da se znojim. Pa mu kažem de pričekaj da bar padne mrak da mi bude lakše. Ali ne mere on čekati. I tako stalno.“ I onda sam nastavila „trebala si vidjeti na moru. Pa na plaži, pa na klupici, u moru, pod tušem, u autu, na haubi, ma gdje god, samo me stiskao ko da smo klinci koji tek upoznaju seks“. nije ni čudo da sam se vratila umorna s mora. Frendica nije znala šta da kaže. Veli da ovaj njezin nije čovik od sexa, on bi se samo mazio. Sad ja nisam znala što bi rekla. Jer upoznali su se prije 3 mjeseca. ??? taj bi trebao samo skakati po njoj. Ne znam šta više reći. Morat ćemo nešto poduzeti. I ja i ona. I on i on.