Pročitao sam negdje da neki od programera koji rade na Zope okruženju zapravo i ne vole to što rade. Sasvim sigurno nisu jedini na svijetu. Gomila programera svaki dan rade s programskim jezicima, alatima i bibliotekama koje ne vole ili ih čak i mrze. Mogu li oni biti dovoljno produktivni? Da li bi poslodavci takve ljude trebali premještati na drugi posao ili im dati otkaz?
Baš i ne, jer takvi emotivci među programerima najčešće rade brže i bolje nego njihove kolege koje krasi ravnodušnost. Ravnodušnima je svejedno u čemu rade, ali od njih se ne može očekivati neka velika produktivnost, oni imaju svoj spori ritam i kad ga jednom odgonetnete možete s velikom sigurnošću predvidjeti koliko im treba vremena za neki posao.
S onima koji vole ili obožavaju alat s kojem rade mogu vam se dogoditi drugi problemi. Oni će ponekad voljeti i timariti obljubljeni alat i isprobati sve što se može napraviti s njim pa im se može dogoditi da zanemare posao koji treba napraviti. Takvi ne vide mane i nedostatke alata s kojem rade i do zadnjeg daha, posljednjim tipkovničkim urlikom, branit će ga na bojištima foruma i grupa. Među njima je relativno velika podskupina ljudi koji poznaju samo taj voljeni alat i ništa drugo. Takvi su najgori. Oni će RAD alat, koji je namijenjen za rad s bazama, iskoristiti da bi napisali CD player i pri tome biti silno ponosni na njega unatoč tome što uz njega dolazi i ogromni runtime, a možda treba instalirati i database engine.
Sjeme mržnje u mrzitelja najčešće je posijala činjenica kako za posao, koji rade s tim alatom, postoje bolji alati. U vrijeme otvorenog, pa čak i “udijeljenog” koda, pravo je programersko samoubojstvo raditi s alatima koji imaju relativno mali broj korisnika, svaki dodatak ili biblioteka se posebno naplaćuju, a još niti ne poštuju standarde već su svaku sitnicu napravili po svojemu. Rad s takvim alatima obično ima ekonomsko ili vremensko opravdanje, a neraskidivo sidro čini i gomila aplikacija koje treba održavati. Takvi alati su slijepe ulice, a njihovo dugogodišnje korištenje učinit će programera nekonkurentnim na tržištu. I to je najobilnija hrana za sjeme mržnje.
Mrzitelji svoje slobodno vrijeme koriste za koketiranje s drugim alatima. Oni s podočnjacima dolaze na posao jer su cijelu noć iskoristili za stjecanje novih znanja i upoznavanje s novim tehnologijama. Ironično je da ta saznanja koriste, ponekad i nesvjesno, da bi unaprijedili predmet svoje mržnje i produžili mu život.
Mržnja je ponekad i neopravdana. Postoje slučajevi kad alat uopće nije loš već se koristi na pogrešan način ili se mrzitelj ne slaže s načinom na koji se radi.
Mrzitelj nije uvijek u pravu.
|
