Back in underground (I hope so..)
Treba nam promjena stanja uma, oslobodenje koje ce nam vratiti vjeru u život. Sloboda
uma jedna je od onih nagrada koju si covjek mora priuštiti da bi nastavio život u sve
nehumanijim uvjetima.
Trošimo se na stres umjesto na slavljenje života – i to je zastrašujuce. Treba
nam nagrada, trenutak neiskvarene srece da nam da snage za nastavak.
Partijanje je bila nagrada mnogima, kolacic srece za nastavak tempa. Neiskvareno
zajedništvo, sreca koja na licu ispisuje blaženstvo, ruke neznanaca koje se ponekad spoje zbog
ciste ljubavi, pripadnosti bez oskvrnuca. Bijasmo sretni pripadnici slobodne zajednice. Ništa drugo
nas nije moglo toliko opciniti i dati nam snage za nastavak djelovanja u sivoj svakodnevnoj
masi ofucanih lica, a i tim smo licima dodavali malo svoje carolije – širili smo PLUR izvan
partija i šarenili smo svijet svojim osmjesima.
U prvim brojevima "PLUR"-a pricali smo o slavljenju slobode, o ljubavi,
poštovanju… Pisali smo manifest rave subkulture dok smo ga udisali punim plucima. Lansirali smo taj
manifest u auru svijeta i nadali se da ce se svi pripadnici naše kulture prepoznati… I sada se
nalazimo zgaženi vlastitim idealizmom! Jer svijet nije utopija i dobre stvari redovito padaju
u ruke lošim ljudima. Ili barem onima koji NE RAZUMIJU.
Svjedoci smo promjena prilikom kojih se u naš svijet otvorenih umova uvlace
nepripadajuci elementi i alkoholna agresija, a nama utopistima postaje naporno baviti se time jer osjecamo kako sve ono u cemu smo bezgranicno uživali lagano curi niz prste i odlazi u nepovrat… PLUR
više ne
prepoznajemo jer ga i nema tamo gdje ga tražimo, ljude oko nas gledamo s prezirom jer
ni oni nas ne gledaju s onim dobro poznatim osjecajem zajedništva, a novu generaciju koja nam je
neprimjetno preotela prostor smatramo manje vrijednom. I pretvaramo se u stare cangrizavce, jer
one promjene stanja uma koje nam trebaju – ne srecemo… Ogorceni, povlacimo se i
nostalgijom obavijamo svoje partijanersko razdoblje.
Krivi je to put. Dogodila nam se civilizacija koja ždere sve pred sobom, ali mi i
dalje imamo
snage za izdignuti se iz tog blata. Vec smo to ucinili, zašto ne bismo ponovno?
Trebamo samo poceti razlikovati partijanje i ono što nam se nudi pod istim nazivom. Sjetimo li se
situacije od prije nekoliko godina, sjetit cemo se i da partija nije bilo niti približno ovoliko,
da smo partijanje planirali unaprijed i cesto zbog nekih evenata proputovali mnogo sati. Ovo
što se sada cini kao party situacija, zapravo to nije. Jer "partijem" se zove sve što ima
ikakve veze s elektronskom glazbom.
Partija ima svakog petka i subote, nevjerojatan broj. Ali sve je to lista na
papiru! "Partiji" u klubovima koji nam svakog tjedna nude velika imena,
zapravo nisu partiji.
To je najobicniji disko, mjesto gdje svi izlaze jer – nema drugih mjesta za izlazak.
Htjeli smo popularizirati svoju kulturu, pa evo nam sad rezultata! Popularizirali smo je toliko
da više ništa drugo ne postoji, svi ljudi željni izlaska idu na "partije", a mi smo
zacudeni, razocarani, opeceni – jer naših partija više nema!
Ne moramo dozvoliti utapanje u moru nezadovoljavajucih dogadanja. Postoje neiskvarena
podrucja, mjesta na kojima postoji PLUR i sve ono iz cega smo crpili energiju. Moramo razaznati
party od "partija", i to je u ovom trenutku teško jer ne znamo što možemo ocekivati.
Ali situacija ce
se razbistriti i uskoro cemo ponovno imati svoja utocišta. Ona možda nece biti u
centru grada, ali kad smo to tražili – dobili smo masovnu komercijalizaciju i naš je
prekrasni manifest proždrla hrpa agresivnih kretena. U ovom trenutku naša supkultura više ne živi, tek ponekad
sretnemo neku njezinu blijedu verziju. No, sve se mijenja…
Svi mi koji tražimo izvornu vrijednost upravo svjedocimo trenutku kad pocinje
odvajanje nas i onih koji partijanje smatraju samo subotnjim izlaskom. Ponovno cemo iskoraciti iz gomile i pronaci svoj komadic srece, jer još uvijek postoje ljudi koji razumiju naš manifest, postoje oni koji ce oživjeti naše razocarane umove i vratiti nam vjeru u zajedništvo. Mi smo ti ljudi, vi
koji ovo
citate i ljudi poput mene koji zele natrag PLUR,underground,a ne takav mainstream u sto se swe to pretworilo. Zajedno se moramo izdvojiti iz vala koji je odnio našu
glazbu u
svijet – JER ODNIO JE SAMO GLAZBU NISTA DRUGO! Prazni ljudi ne prepoznaju ljepotu našeg
manifesta i ne razumiju slobodu. To nismo mi, to su neki drugi ljudi. Mi moramo
ponovno oformiti svoj mali svijet iz kojeg cemo crpiti snagu. PLUR još uvijek živi u svima nama.
Revival kuca na vrata i traži od nas ponovno pronalaženje - u gomili sivih lica prepoznat cemo se i
zajedno vratiti trenutke u kojima sloboda pobjeduje konformizam.
|