|
|
| listopad, 2009 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Kako lagati malom djetetu o velikom crvenom srcu kad ono kad-tad postane tamno, tanko i izgubi taj crveni sjaj ?
Pogledaj!
Ogledalo je puno laži.
To novo tvrdo lice koje vidim nije moje.
Pogledaj!
Oči su mu grube dok se smijem.
Ispucale suhe usne ne govore moje riječi.
Odlazi sa mog ogledala!
Zar ne vidiš da želim se smijati?
Hoću da me moje lice sluša!
.ONA.
*voli
×ne voli
*starke. nebo. filmove. knjige. Beatlese. <3
×laži. prijevaru. umišljenost. licemjerje.
*slike. glazbu. prijatelje. gramofon. ploče.
Znam da sam kriva, ali vjeruj mi
uvijek ću te voljeti
JA NISAM KAO TI
JA SE BOJIM ODRASTI.
Moj telefon zvoni, ostavi poruku. Trenutno nisam na zemlji, stanujem u svemiru.
čitam.
Freak.
She.
zoey the photographer.
Čupava.
Princess in her princess story
Bubica.
Rose.
To što sjedim sama u kutu ne znači da sam emo.^^
Hosting: Tinypic
ploča se okreće.. u pozadini se čuje glazba. samo pozadinska glazba za kaos mojih misli.
oduševljava me taj retro zvuk ploča. pucketanje.
gasim svijetlo. sad smo sami.
mrak, glazba i ja. gledamo se oči u oči. mrak me povlači u sebe i nestajem. kako sam mogla tako lako odustati?
smijem se. nemam razloga za smijeh. ne mogu li živjeti bez svih tih vaših planova?
ne pali svijetlo. još ću još malo razmišljati i uživati u retro zvuku ploča. (:
ostanimo.
neka mrak nas pojede.
Sigurno sam jedan od onih narcisa koji cijene stvari tek kada
one nestanu. - Kurt Cobain
Baby blue
Was the color of her eyes
Baby blue
Like the colorado skies
Like a breath of spring she came and left
And I still dont know why
So, heres to you and whoever
Holds my baby blue tonight
idealna slika svijeta.. ne postoji. možemo ga samo zamisliti i stvoriti ga samo za sebe.
idealna slika čovjeka.. ne postoji. par pokreta ruke i slika je gotova. čovjek ima sve. lice, tijelo, udove..
al nema ONO unutra što nas čini čovjekom.
nema ništa nevinijeg i iskrenijeg od dječjeg osmjeha.
skupljam emocije ljudi u staklenku..
dio staklenke je ispunjen zelenilom, a dio je prazan.
to su naše emocije.
zelenilo pomalo nestaje jer ga jede praznina. praznina koja vrišti i bori se za svoje mjesto. gura se, ide naprijed. dok se zelenilo povlači i polagano nestaje.
što smo mi?
skupljam maske ljudi u staklenku..
zaključujem da svi nose maske da bi prekrili svoje pravo lice. maske koje se isprepliču od laži i licemjerja.
maske koje nas čine onime što nismo.
"It's better to be hated for who you are than loved for who your not'' - Kurt Cobain
maske su pale, iluzije su nestale, rane su duboke. samo bol ostaje
volim*
Pravi put ide preko užeta koje nije napeto u visini, već izravno iznad zemlje. Izgleda da je više određeno za spoticanje nego za hodanje.
život je načinjen od uspona i padova. od spoticanja i hodanja.
hodajmo uzdignute glave. veselimo se novom danu, novim osmjesima, novim zrakama sunca.
Negdje daleko. U svijetu, nama, nepoznatom. Živjelo je Ono. Ono se razlikovalo od ostalih ljudi. Imalo je tijelo, ali je bilo nepotpuno.
Nije imalo dušu. Nije imalo osjećaje. Samo je znalo za zlo. Samo je sebe nazivalo čudovištem. Suze bi mu klizile niz obraze, a on bi nepomićno, bezosjećajno samo stajao.
Nije raspoznavalo boje. Ono je živjelo u svom crno-bijelom svijetu. Ono je bilo osuđeno na vječno lutanje pustim ulicama. Rijetko kad bi izlazilo na ulice koje bi vrvile ljudima.
Ono je voljelo samoću. Progonile su ga mračne tajne iz prošlosti. Nije se htjelo vratiti svojoj obitelji. Da, Ono je prije imalo obitelj.
Ono je imalo zadaću. Ukrasti nečiju dušu te ju uzeti za sebe. Jednog dana dok je Ono lutalo ulicama ugleda djevojčicu kako plače. Svojim je bezizražajnim očima promatrao malenu djevojčicu. Krenuo je prema njoj s namjerom da joj ukradne dušu.
Ono se trznulo. Kao da se neka iskra upalila u njegovom tijelu. Kao da su mu se boje vraćale. Protrese glavom i iskra nestane. Sve je opet bilo crno-bijelo.
Djevojčica pogleda Ono svojim dubokim, plavim, uplakanim očima.
Ono je mislilo da će se djevojčica prestrašiti i pobjeći kao i svi do sada koji su ga uspjeli vidjeti.
Djevojčica uhvati Ono za kaput i obriše suze o njega. Ono se trzne i odmakne se od nje. Djevojčica mu se zahihoće i i zavrti svojim kovrčicama.
Zagrli Ono i reće mu - hvala! To je bilo to. To je bilo potrebno da Ono odbaci sa sebe ružnu masku.
Riječ hvala!
Ono je sada imalo osjećaje i živjelo je u šarenome svijetu.
Ono više nije bilo Ono. Ono je od sada bilo Sreća.
- Ono -
- Djevojčica -
gubim vrijeme pisanjem ove priče koja neme smisla.
- Life is an illusion -
