< | siječanj, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Me, magic, music, friends and my devilish life...
moon phase info |
The Reason this blog is still here
Demonica
TheDevilHerself
Od 23.04.2006. g. ima vas:
hit Counter
Sitnice
Duhovitost je drskost koja je stekla obrazovanje...
Šta radi Smrt dok ti spavaš? Budna je i čeka te... a kada joj postane dosadno krene da te budi...
Silence is the most powerful scream...
Ako boga ne mozemo vidjeti i ako ne mozemo shvatiti zasto se skriva, to je mozda jednostavno zato jer ne postoji...
Kad bi trokutovi pravili boga, dali bi mu tri strane... Charles de Montesquieu
Mislio sam da sam lud sve dok me glasovi u glavi nisu uvjerili u suprotno...
Samo vam dozvoljavam da znate da sam ziv... Za one koje misle da je to losa vijest... sta cu, vise srece next time...
o tome kako sam proveo novu godinu dat cu vam samo dio mog posta sa bloga na kojem pisem pricu:
"...don't you cry tonight, I still love you babe. Don't you cry tonight. Don't you cry tonight as the heaven above you babe and don't you cry tonight...
u mojim ušima odzvanjaju Gunsi dok ležim na starom madracu u ostavi. Zapravo to i nije bila neka ostava, više je služila kao igraonica moje sestre. Po svuda uokolo su bile igračke koje u polusjeni mjeseca i nisu izgledale društveno. Odmah do vrata je stajao jedan ogromni ormar od poda do plafona koji je ovu prostoriju činio još užom. Dok čujem korake kraj moje sobe razmišljam o mojom ožalošćenom dočeku nove godine. Naime, pošto se s društvom nisam mogao dogovoriti želio sam iskoristiti plan B, odnosno drugo društvo, no ni tu nije upalilo. Ostao sam kući, u želji da se samo ubijam žderući tone čipsa i pijuckajući kolu te gledajući neke nimalo smiješne komedije. Od užasa koji me je spopao izradom mojih „prijatelja“ želio sam ovo veče učiniti još „crnijim“. No, što se može smatrati i običajem, nisam ni to uspio. Roditelji su pozvali pola naselja i otišli na prdekanu u jedan restoran. „Uživao“ sam gledajući dosadne komedije koje nikome nisu smiješne, no ipak ih je tv servis pustio na novogodišnji program. Tada, oko 10 sati, neko zvoni. Po svoj prilici lagano se spustim niz stepenice dok su mi duge široke hlače parale ispoliran pod, otvorio sam vrata i ugledao svog oca sa malim derištima oko sebe. Već sam predpostavio o čemu je riječ no ipak sam mu dozvolio da mi da pun spisak razloga zašto je doveo „finu“ djecu da ih ja čuvam. Grrr, prihvatio sam. Sve što je bilo kompjuterske tehnike i video igrica dao sam njima da budu „zaposleni“. Taman se opet zavučem u svoju sobu da nastavim da očajavam moj žalosni doček nove godine (čajem od mente, hihi), kad me jedno od derišta zovnu. Hajde ok ja napravim mu što je potrebno, kad i drugi hoće. Tu sam se zadržao do pola 3, kad su i roditelji došli. Uspio sam napraviti stanku u ponoć kada sam zapalio vatromete nadajući se da će im se to dopasti, no izgleda da je jedina osoba koja je bila očarana vatrometskim spektaklom upravo ovo piše. Njah... No pored svega dozvolio sam sebi da ukradem čašu crnog vina od staraca dok nisu bili tu."
Očajno znam... tako da ako mislite da ste se najmanje proveli za Novu, radujte se jer niste... heh
Mislim da je vo sto sam napisao dovoljno, za jedan pristojan post ljenivca kao što sam ja što se tiče ovog bloga...
Citajte me i dalje :(