"...My love, look at what you've done to me
For someone who has felt so strong
It's amazing I'm completely gone...!"
Na ovo me potaknuo jedan prijatelj, i ono sto se dogodilo njemu.
Ponekad mislimo da možemo učiniti nešto, što se čini posve lagano, a istina je drugačija.
Ponekad neko koga volimo nam nanaša bol, mjesecima, mozda i godinama, i kolko god nam drugi govore da je to što ta soba čini loše, i mi i sami tako smatramo, opet ako ju volimo možda je lakše trpiti bol koju nam ona nanosi, nego trpiti njen gubitak. Zaljubljen čovjek je sretan čovjek. A u koga je on zaljubljen je samo njegova stvar. Sami trebamo ponekad odlučiti što je ispravno, pa makar to boljelo i milijun puta jače od boli koju bi podnosili još koji mjesec. "Nada umire posljednja"- definitivno najgluplja rečenica ikad izrečena, jer mislim da svako kroji svoju sudbinu, i sami trebamo odlučivati kakva će ona biti. Kao maloljetna, odlučuju i moji roditelji, ali ono sto je stvarno osobno, odlučujem ja.
Sada govorim o bližoj budučnosti. Govorim o sreći u sljedećih par mjeseci, ali i o dugotrajnim posljedicama.
Neki ljudi ne shvačaju da kada si s nekim koga istinski voliš, i kada ga izgubiš onda ti nedostaje tjednima mjesecima, ovisno o razdoblju koliko ste bili zajedno, ne samo da ti nedostaje, nego jedno vrijeme osječaš prazninu. Svakome tko je izgubio nekoga važno je znati da će se kroz neko vrijeme praznina popuniti, i da nije kraj života ako je kraj ljubavi.
tesko je trpiti bol... ali prijatelji su tu da ti pomognu...pravi prijatelji te nikada nesmiju iznevjeriti, pogotovo kada ih trebaš najviše... :)
u mojim očima to izgleda teško, ali sigurno je još teže...
pozdrav svima,
T.
|