Vještičije Kronike
11.03.2006., subota
Nada umire zadnja
|
Znam da nisam ista kao vi ljudi pa sam zato i znala da nisam izišla kao pobjednica, znala sam da me čeka još zla ali nisam znala koja zla me čakaju... Znala sam da su čarojile jake ali nisam ni mogla zamisliti da če gnomovi krenuti oživljavati moju tetu Viloniuq koja me pokušala ubiti, tako sama primila prijeteče pismo u kojem je pisalo ČEKAJ ME |
Pomoć
Borile smo se i borile, čarolije su prštale ali nisam se predavala, ona je to vidjela pa je pozvala svoje snage... Qurinn, LeVill & Lucius one su bile sestre zmajeva samo što su bile pola čovijek pola vampir.   Vidjela sam da ču izgubiti bez pomoći pa sam pozvala Vile Samotnice za pomoć       iako nas je bilo više pobjeda je bila teška, ubila sam sestričnu a vilama za uzvrat sam vratila područja koja im je ona oduzela. Vratila sam su u stvarnost, bilo mi je žao jer sam uništila rodnu zemlju ali morala sam. |
Ne okreći se
 Putovla sam, danima, htjela sam se vratiti kući, htjela sam nači prolaz u stvarnost, natrag nisam mogla jer bih se izgubila, dani su postajali tjedni, potom mjeseci sve dok nisam vidjela kopno a na njemu jedno stvrenje  koje je bacalo čaroliju ljubavi, znala sam da mi ne može ništa ali ipak sam se pazila... Odjadnom se smračilo a u daljini sam vidjela dvorac . Ušla sam i hodala vlanim hodnicima i čula sam razne zvukove a kada sam prošla kroz hodnih i izišla vani dočekala me  Qun-In-Lang, sestrična, vladarica zmajevima, odmah sam znala da ju moram poraziti kako bi prošla u stvarnost ali nisam ni slutila da če biti teže nego što sam mislila, ona ništa nije govorila nego je nestala a potom iz vatrene magle je izašao zmaj koj me napao brzo sam se preobrazila i molila da sve pođe po dobru. Rat je započeo  |
I'm Sorry
Znao je da neču odustati, tako je svake večeri  stražario a pri jutru je odlazio  tražiti žrtve da se nahrani, ali nije znao da sam ja lukavija od njega, svake večeri u ponoć sam dolazila kao duh da me vidi da zna da sam tu, to mu je tjeralo strah u kosti... Slala sam mu raznorazne  čarolije i  znakove i to ga uznemiravalo, sve gok jednoga dana nisam  zaključala dvorac i nije mogao van, bio je gladan i osječala sam da je salbio, stoga sam ga  posječivala svake večeri i mučila ga, znao je sa kime ima posla ali nisam odustala mogla sam ga ubiti jedino kao muško pa sam se preobrazila  , dala sam si maha  , imao je dva izlaza, dati mi knjigu mirno ili da ga ubijem i sama uzmem knjigu, on je odabrao ono drugo, nisam štedila, samo sam probola njegovu rodnu zemlju mačem i čula vrisak a potom se cijeli  dvorac zapalio, uzela sam knjigu i otišla... |
