Ova jesenja kiša mi uvijek vrati uspomene,lijepe ali toliko nedostižne i bolne.
Kada bih barem mogla vratiti vrijeme,vratiti se u ta vremena,
makar samo na trenutak i opet osjetiti tu sreću,spokoj koji me tada ispunjavao.
Ponekad razmišljam o tome koliko bi mi bilo lakše kada bih mogla jednostavno
otupjeti sve osjećaje i izbrisati sva sijećanja.
Bilo bi mi lakše kada me nebi svaka sitnica podsjećala na tebe, izmamila mi osmijeh
ali i suze.Nema dana da bi barem jedan put ne proletiš kroz misli,
tvoj osmijeh.Drugi govore da se ne može voljeti dok si ovako
mlad,da nije moguće iskreno se zaljubiti. E pa ja mislim da je. Ja znam da je.

***



Ne prođe ni dan,
da na tebe ne pomislim.
Glavna si tema
svih mojih stihova,
glavna si misao svake moje pjesme.
Rješenje si svih mojih
nemira.
Ljubav ova me ispunjava
no opet toliko rastužuje...
Neznam kako ću bez tebe,
a nastaviti moram.