petak, 21.12.2007.

Go away and don't turn around!

"Expelliarmus!" začula sam poznati glas. Louis je glasno opsovao te se bacio u potragu za štapićem. Bol nije prestajala, a krv mi je procurila kroz majicu. Zamutilo mi se pred očima, samo sam, u velikoj daljini čula Hermionin vrisak.

"Budi se...", začula sam prigušeni glas. Nisam odmah shvatila što se događa. Lagano sam otvorila oči. "Evo, vidite! Otvara oči!" razaznala sam Vanessin glas. Oko mene stajale su: Anna, Victoria, Kathy, Melody, Emma i Vannessa. Zbunjeno sam se ogledala oko sebe: "Gdje sam?" "U bolničkom krilu", odgovorila je Victoria. "Što se dogodilo s Louisom? Ti nisi ozljeđena?" pljuštala su pitanja. "Pa... Louis ima jednu malu kaznu... Recimo, trpjet će Filcha negdje oko mjesec dana", nasmiješila se Victoria. "Tako mu i treba", rekla je Vanessa. "Da, zaslužio je!" oglasila se Anna. "Maknite se! To što sam vam dozvolila ulazak ne znači da ja ne mogu doći do pacijentice! Makac!" vikala je madam Pomfrey dolazeći s bocom u kojoj se pjenušala zelena tekućina. "Ovo ćeš popiti", rekla je natočivši mi tekućinu u čašu. "Što je to?" upitala sam uzimajući čašu iz koje su se širili odvratni mirisi. "Imaš duboku posjekotinu, moram to nečime srediti", progunđala je madam Pomfrey. Nalila sam tekućinu u usta te pokušala što prije progutati, ali nije mi previše pomoglo. Gorki okus zelenkaste tekućine ostao mi je u ustima. "Mogu li popiti vode?" upitala sam s mukom. "Ne, još ne", rekla je. Zudržala sam se od kolutanja očima. Tekućina mi je nagrizala grlo. Imala sam osječaj da ću istog trena povratiti, ali ipak nisam. "Jesi dobro?" upitala je Victoria. "Ne baš", rekla sam zgrčeno. "Nakašlji se", začula sam. Prihvatila sam savjet te se glasno nakašljala. Okus je prolazio, a to kreveta se došetao Alex s osmjehom od uha do uha. "Hvala! Na svemu!" odmah sam rekla. "Nije to bilo ništa", pomalo stidljivo se nasmiješio. Odvratila sam slabašan osmijeh, kao i Victoria. "Kada ću ja van iz bolnice?" upitala sam madam Pomfrey kada je došla u prostoriju. "Već ste se dosta oporavili, možda sutra ili prekosutra", odgovorila je, a zatim odjurila prema nekom drugom učeniku. "Mi sada moramo ići", rekla je Vanessa smrknuto. "Zašto?" "Zašto? Luda glavo, šest ujutro je!" rekla je Victoria prasnuvši u smijeh. Pogledala sam na sat, doista, ondje bile su ispisane brojke 6:12. "Cijelu noć smo bile tu", reče Anna. "Hvala vam, svima", rekla sam ponovo se osmijehnuvši. Bio je tako lijep osječaj da su mi prijateljice probdjele cijelu noć jer meni nije bilo dobro, moju zahvalnost nisam mogla iskazati riječima. "Bok!" pozdravile su me svi zajedno. "Bye bye!" pozdravila sam ih. Uskoro sam ponovo utonula u san, baš čudno za mene jelda?

"It is too little too late!" začula sam Victorijin glas vrlo blizu svog uha. "Ha?!" uzviknula sam te energično skočila iz kreveta. "Vježbam pjesmu, kaj odmah skačeš?" rekla je Victoria, sjedila je pored mene. "Jesi ti normalna? Pa ne moraš mi probit bubnjiće!" viknula sam s olakšanjem te legla nazad u krevet, "Usput, kaj ti misliš napravit s svojom glazbenom karijerom?" "Ne znam, možda bih probala nešto napraviti od nje... Kako da kažem, voljela bih pjevati", rekla je. "Dobro jutro!" viknula je Anna s vrata, "Od kuda ti već tu Victoria?" "Ma digla sam se rano jer sam morala još malo provježbati Preobrazbu, danas pišemo test" Anna ju je šokirano pogledala, na trenutak mi se učinilo kao da će pasti u nesvjest. "DANAS PIŠEMO TEST?!" viknula je još više mi probijajući bubnjiće nego Victoria svojom pjesmom. "Dobro je Anna, ne moramo svi doživiti infarkt ako ga ti namjeravaš doživit" rekla sam joj prasnuvši u smijeh. "Gotova sam! Dobit' ću ocjenu manju od trolline!" vikala je panično jureći po prostoriji. "I tebi, draga, treba neka terapija", promrmljala je madam Pomfrey hodajući prema mom krevetu. "Koliko sam spavala?" upitala sam najednom. "Oko 2 dana, potpuno normalno za takvu vrstu ozljede, danas popodne ćete biti otpušteni", odgovorila je smireno točivši mi ponovo onu odvratnu tekućinu u čašu, "Ovaj lijek piti ćeš još mjesec dana" Htjela sam uzviknuti nešto poput 'Nema šanse!' ili 'Ma da nebi!' ali sam se ipak suzdržala, to ipak nebi bilo pametno. Anna je i dalje jurila po prostoriji, a Victoria je crkavala od smijeha. "Izvoli", madam Pomfrey pružila mi je čašu s tekućinom. "Hvala", rekla sam zgađeno. Zatvorila sam oči te izlila tekućinu u grlo. Grlo me zapeklo, ali sam se suzdržala od jaukanja. "Dobro, ajde pokaži mi onda to nabrzinu!" viknula je Anna kada sam otvorila oči, u međuvremenu je stala pokraj mog kreveta, valjda više nije mogla trčati. "Dobro, dobro! Vio vidimo se poslije, moram ovoj neznalici objasniti preobrazbu", objasnila mi je Victoria te su obje odjurile. Pogled mi je pao na sat, bilo je 6 sati, točnije 6 i 6 minuta. *Netko misli na mene*, pomislila sam, a zatim sama sebe prekorila kako sam praznovjerna. Gutala sam pljuvačku što sam brže mogla, valjda pokušavajući prekriti okus gorke tekućine. Rastegla sam se na mekanome krevetu, bio je puno udobniji od moga u spavaonici, logično. "It is too little too late", ponovila sam riječi kojima me Victoria probudila, "Da, prava istina... Malo je prekasno" Ogledala sam malo prostoriji. S moje desne strane ležala je cura smeđe kose, nisam joj mogla vidjeti lice jer je bila okrenuta na drugu stranu. S moje desne strane bila je neka plavokosa i plavaoko cura koju do tada nisam nikada vidjela.
"Dobro jutro", začula sam poznati, veseli, ali meni i gadljivi glas. "Bok Louis", rekla sam hladno, "Šta hoćeš?!" "Došao sam ti u posijetu", rekao je veselo sjedajući na moj krevet. "Jesi li ti normalan? Miči se od mene! Kako se možeš ponašati kao da se ništa nije dogodilo? Debilčino glupa pusti me na miru!" izderala sam se. "Tako se dočekuju gosti?" "Ne! Tako se dočekuju ljudi koji se ni ne kaju za greške koje su učinili! Ostavi me više na miru, ostavi me da te zauvijek zaboravim!" "Ja te još uvijek volim..." "Ma šta stvarno? Znaš, uopće me nije briga! Nakon onoga ne! Ostavi me na miru, zaboravi me, pomiri se s tim da si počinio pogrešku koja ti nikada neće biti oproštena!" Louis je problijedio. Valjda nije očekivao da ću ga dočekati raširenih ruku? "Sada izađi van, otiđi, nestani zauvijek! Ne okreći se i ne vraćaj se!" Bez riječi, pomalo ukočeno, ustao je s kreveta te se uputio prema vratima. Osjetila sam stid zbog toga što sam se izderala nasred bolničkog krila, ali zaslužio je... Kako je samo mogao? Ponovo sam osjetila da bi mogla zaplakati, ali sam se zudržala. Ne, neću plakati zbog njega, ne više! Stisnula sam šake pod pokrivačem te se lagano osmijehnula. Kažu da smijeh liječi, možda su u pravu...

"Do viđenja! Ako bude kakvih problema, ako rana opet zakrvari morate mi se odmah javiti!" madam Pomfrey me ispračala iz bolničkog krila. "Svakako, do viđenja!" rekla sam te otvorila vrata. "Do viđenja!" ponovila je madam Pomfrey dok sam zatvarala vrata za sobom. Požurila sam prema Gryffindorskoj društvenoj prostoriji, nadajući se da ondje neću ugledati Louisa.
Na sreću, Louisa nije bilo u društvenoj, ondje je bio samo Alex. "Hej!" pozdravila sam ga veselo. "Hello! Pustili te iz bolničkog krila?" "Kao što vidiš, da! Kako si ti? I gdje su svi ostali?" "Ma dobro sam, našao sam neke prijetelje, lijepo mi je u Hogwartsu. Inače, nisam išao na večeru, a svi drugi su tamo. A kako si ti?" "Pa ono, ok" "Ajde sjedni" "Ma hoću, samo malo... Moram samo odnijeti neke stvari u spavaonicu", namignula sam mu te se uputila prema spavaonici. Spavaonica je bila prazna, razumljivo, te neuredna, kao i obično. Ostavila sam svoju pidžamu, papuče i ostalo u spavaonici te krenula prema izlazu. "Heej!" začula sam Victorijin veseli usklik. "Hej!" rekao je i Alex, "Ou! Lakše malo!" Znatiželjno sam provirila iz spavaonice, što je samo trebalo biti malo lakše? Ugledala sam kako Alex spušta Victoriu na pod, očito je da mu se bacila u naručje. Izašla sam iz spavaonice, jedva suzdržavajući smijeh. "Kaj se tu samo neće dogoditi, prvo Mel i Melayra, a sada vas dvoje", rekla sam ipak prasnuvši u smijeh. Oboje su pocrvenili, očito je da im je bilo neugodno. "Ma dajte! Pa nije to nikakva sramota, baš si odgovarate", rekla sam ne prestajući se smijati. Victoria je otvorila usta kao da će nešto reći, ali očito joj iz usta nije izlazila niti jedna riječ. "Dobro, okej! Neću nikome reći", rekla sam i dalje se smijući. "Moliiim te nemoj reći Anni! Nemoj reći Anni! Ona će me... Ma znaš već, pa znaš kakva je!" rekla je Victoria. "Ma neću", smijala sam se bez prestanka, "A hoćete li mi reći od kada...?" "Od jučer", rekao je Alex pomalo sanjarski. "Dobro golupčići, vidim da smetam. Ajde vidimo se poslije!" "E ček Vio! Sutra se ide u Hogsmeade! Ideš jelda?" upitala me Victoria. "Of course! Ajde dođite po mene kada dođe ostatak Gryffindora, ne želim smetati", izbeljila sam se te krenula prema spavaonici. Očito nisu namjeavali reći da ne smetam, ma dobro... Neka malo uživaju sami.

"OK! Sada Rihanna!" viknula je Anna nadglasavajući muziku koja se razlegla Gryffindorskom društvenom prostorijom. "Ma kakva Rihanna! Davaj Shakiru!" zaderao se netko. "Ma dajte! Daj mi Avril!" zaderala se Victoria. "Hoćemo Nightwish!" povikale su Janchy i Kathy. "Avril!" "Rihanna!" "Shakira!" "Nightwish!" "Evanessce!" Glasna svađa Gryffindora s različitim ukusima uništavala mi je moje jadne uši. "Šutite! Imam ideju!" zaderala sam nadglasavajući svih. Svi su u trenu zašutila, a većina je zahvalno odahnula. "Neka nam Victoria nešto otpjeva!" rekla sam. "Ne, ja baš nebih..." izvlačila se Victoria. "Naravno da biš! Ajmo, svi znamo da super pjevaš!" viknula sam. "Ajde Vic! Vic! Vic!" vikali su Gryffindorci. Victoria je, valjda samo u nadi da više utihnu, pristala. Stala je na malu pozornicu u društvenoj prostoriji te zapjevala pjesmu 'Exceptional'. Svi su je pomalo zavidno gledali, uz lagano njihanje u ritmu pjesme. Pjesma je bila lagana i opisivala je nekog dečka (*Baš me zanima kojeg*) "You're exceptional, anyone can see that! You're exceptional, don't need to change for nobody!" pjevala je Victoria veselo. Alex je sjedio u kutu, gledajući Victoriu te upijajući svaku moguću riječ. Svi u društvenoj prostoriji pomalo su se raznježili, bio je to prekrasan čaroban trenutak.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.