subota, 22.09.2007.
Nikada više ništa neće biti kao prije... Nikada...
"Ali to nije moguće!", vikala sam, "Ovo nije istina!" Niz obraze klizile su mi suze. "Jeli ovo neki san?" upitala sam plačući, "Neka nočna mora, iz koje ću se uskoro probuditi?" "Angyalan, znam da ti je teško..." "Ne! Vi ne znate kako je meni! Grangerovi su me voljeli! To je bila moja obitelj! Hermione bila je osoba kojoj sam mogla sve reći, bila je moja sestra! Marcusa i Louisa poznajem manje od mjesec dana! Oni nisu moja braća! Ja njih... Ne volim" Nezaustavljivo sam plakala. "Vratite mi moj izgled, želim da sve bude kao prije..." "Angyalan..." "Želim da sve bude kao nekada, da se vratim u topli stan, gdje me čekaju moji roditelji. Gdje me čeka Hermione i njezin mačak. Gdje me čekaju ljudi koji su me voljeli od početka, ljudi koji me nisu napustili!" "Marcus nije to htijeo! Kada ti je otac ubijen, molio me da pođeš s njim i Louisom,ali znao sam da ćeš kod Grangerovih biti sigurnija..." "Profesore... Kako ste mogli? Kako ste mogli skrivati istinu svih ovih godina?!" "Hilarie.." "Ne zovite me tako!" "Angyalan, nije bilo lako..." "A to što meni sada uopće nije lako, koga to briga?! Više nemam obitelj." "Sada imaš dva brata, oni su patili koliko i ti. Pripadaš njima!" "Ja sam Violet Vallenttina Granger. Ja želim biti Violet Vallenttina Granger." "Stvarnost, nažalost, pobjeđuje želje" "Možete li mi vratiti moj izgled?" "Ne, kada jednom maknemo tu čaroliju gotovo je." Brzo sam ustala, nisam htjela Dumbledorea pogledati u oči. Svijet je tako nepošten. Izašla sam iz kabineta, a suze su neutješno klizile niz moje lice. Dok sam se spuštala niz stube, znala sam jednu stvar: Moji život više nikada neće biti isti. Ispred kabineta čekali su me Marcus i Louis. Spuštenog pogleda pravila sam se da ih ne vidim. "Hilarie!" viknuo je Louis. Potrčala sam. Nisam htjela razgovarati s njima, nisam htjela biti njegova obitelj. Trčala sam prema Gryffindorskoj kuli.
Ondje nije bilo nikoga, svi su još bili na balu. Otišla sam u spavaonicu kako bi se presvukla iz haljine,ali kada sam uzela svoj crveni džemper vidjela sam da mi je premali. Haljina se povećala jer sam bila u njoj,ali moj džemper je ostao isti. Još uvijek sam neutješno plakala. Gledala sam u svoj džemper, kao da je najveće blago koje sam imala. Nakon svega, nemam ništa za obući. Kao Violet bila sam dosta niža i malo deblja. Sada sam vjerojatno visoka gotovo kao Isabell, ali nje nema u Hogwartsu čak i da pristane posuditi mi neku odjeću. Legla sam u krevet te se zavukla pod pokrivač. Zatvorila sam oči, a niz obraz kliznula mi je i posljednja suza. Zaspala sam u nadi da će sutra kada se probudim sve biti kao prije, ali znala sam da je to nemoguće...
"Plavokosa budi se!!!" prepoznala sam glas Anne Gryffindor. Otvorila sam oči i shvatila da mi se želja nije ostvarila. "Tko si ti?" upitala me Anna G. "Ja sam... Violet", šmrcnula sam. "Molim?!!" uzviknule su Anna, Victoria i Kathy. "Dobro ste čule", pogledala sam u pod. "Ali, kako?" upitala je Kathy. "Nije trenutak da vam to kažem", rekla sam. "Znamo da ti nisi Violet", Anna je zakolutala očima. "Ako si neka Izabranica Zla nije ti neka fora", oglasila se Kathy. "Ali... Ja sam Violet", rekla sam, "Kako da vam dokažem?" "Ako si ti Violet, reci svoj raspored sati, od ponedjeljka do petka", rekla mi je Victoria. Izdiktirala sam im točan raspored s nadom da će mi povjerovati. "Ali... Zašto onda ovako izgledaš?" upitala me Kathy. "Da? Plava kosa je totalno out!" rekla je Anna prasnuvši u smijeh. "Samo me pustite na miru. OK?" rekla sam ne ustajući. "Moraš ići na nastavu" Anna je zakolutala očima. "Markirat ću!" viknula sam. "Ti nisi Violet", odlučno je rekla Kathy, "Tko kod da jesi, znamo da nisi Violet" "Idemo na doručak", rekla je Anna. "Ja nisam gladna", rekla je Victoria. "Ako želiš pričat s 'Vio' onda se to drugačije kaže", rekla je Anna naglašavajući riječ Vio, "Ja ne želim da me ova ovdje začara ili ubije" Kathy i Anna su ubrzanim korakom izašle iz svlačionice. "Vio možeš li mi objasniti?" upitala je Victoria. "Da ti i kažem, nebi mi povjerovala!" "Ali nedaš mi ni priliku", rekla je Victoria. "Ali znam da mi nećeš vjerovati, reći ćeš da lažem", rekla sam, a oči su mi se punile suzama. "Molim te, reci mi", rekla je Victoria tužnim tonom. "Dobro, deobro", rekla sam kroz plač. Sve sam joj detaljno ispričala. "Nevjerojatno... I sve tako brzo", rekla je Victoria začuđeno. "To su druge riječi za 'lažeš' tj. 'ne vjerujem ti' ", šmrcnula sam. "Ti si jedina koja ovdje ne vjeruj! Ti ne vjeruješ da ti vjerujem!" Suze su mi počele kliziti niz lice,ali sam se ipak lagano nasmiješila. "Sve će biti dobro", namignula mi je Victoria. "Neće", ponovo sam zaplakala. "Ma hoće, ajde idemo na nastavu", rekla je Victoria. "Kako da idem na nastavu kada nemam odjeće?!" upitala sam i dalje plačući. Victoria je uzela štapić te ga uperila u ormar promrmljavši neke riječi. "Victoria što rad..." Ormar je doslovno ekslodirao. Naša odjeća letila je na sve strane, a od ormara ostale su samo daske. Victoria je pocrvenila od srama. Uzela sam svoj džemper koji je doletio na krevet. "Dobro, barem se moja odjeća povečala", rekla sam lagano se nasmiješivši. "Reparo!" viknula je Victoria. Ormar je ponovo izgledao kao prije. "Ajde idemo! Zakasniti ćemo!" rekla je Victoria već pomalo nervozno. "Pa zar to nije uobičajeno?" upitala sam. Obukla sam svoj džemper, traperice i pelerinu. "Ajmo!" nervozno je vikala Victoria. Izjurile smo iz spavaonice.
Na predavanju svi su se ponašali kao da nisu primjetili moj novi izgled, kao da sam oduvijek tako izgledala. Profesori su me oslovljavali s 'gospođice Melayra' što mi je užasno smetalo. Profesoricu McGonagall sam čak zamolila da me zove 'gospođice Granger' ali me samo ignorirala,a razred i dalje kao da se nije ništa dogodilo. Vjerojatno je Dumbledore nešto napravio pa svi misle da sam tako izgledala oduvijek.
Nakon ručka uputila sam se na jezero. To jezero, jučer oko 11 navečer, promijenilo je moj život. Zauvijek... Kao i jučer navečer jedna osoba se nepozvano pojavila ondje. I kao i jučer to je bio Louis. "Bok seko", rekao je sjedajući pored mene. "Ne zovi me tako! Ja sam Violet Vallenttina Granger! Nikakva Hilarie niti ikakva 'seka'! I pusti me na miru!" urlala sam. "Hilarie.." "VIOLET! JA SAM VIOLET!" "Dobro, gle Violet, meni je jednako kao i tebi.." "Ne! Nije ti jednako! Jesu tebi lagali 16 godina? Jesu tebi podarili novi 'izgled'. Ako ovo uopće možemo nazvati izgledom, izgledam užasno! Ovo... Nisam ja!!" Louis se nasmiješio. Njemu je sve ovo smiješno? Ja patim, ja ne vjerujem, ja plačem,a on se tu smije kao da je sve kao prije? Kao da je sve u redu! "Ostavi me na miru!" viknula sam. "Hilarie..." "VIOLET!" "Violet, sve će biti u redu", rekao je blagim tonom. "Ne! Nikada neće biti kao prije! NIkada više neće ništa biti u redu!" bila sam neutješna, "Želim da ova voda u koju sada gledam, želim da me uguši, da me ubije!" Louis mi je rukom pokrio usta: "Šuti!" Pogledala sam ga smrknutim pogledom. "Da, mali Melayra. Dobro si čuo!" tišinu prekinuo je Andurilin glas, "Angyalan, vrijeme je da okončamo tvoj život!"
nedjelja, 16.09.2007.
Who really am I?
"Draco?!" uzviknula sam zbunjeno. "Prljava mutnjakuša!!" uzviknuo je Draco. "Zaboravljaš da je 'pljava mutnjakuša' moja prijateljica!" siknula je Melody. Draco mi je uputio 'imaš-previše-sreće' pogled. "Pa... Pa...", mucala je Anna. "Što je papalo?" upitala je Melody uz glasno smijanje. "Pa... Zar je Draco došao u Hogwarts samo zbog tebe?" uspjela je izustiti Anna. "Ljubomorna?" upitala je Melody izblazivši jezik. "Nimalo", rekla je Anna gledajući Draca prijekornim pogledom dok je on bio suviše zauzet razgovarom s Ivanom da bi išta primjetio. " 'oćemo li mi ući u dvoranu ili ćemo stajati ovdje?" upitala je Emma. Umjesto odgovori svi smo ušli u veliku dvoranu. Ondje su bile samo Izabranice Zla te njihove pratnje. *Kako se nekom mogu one sviđati*, pomislila sam. *Ne znam*, odgovorila mi je Melody mislima. "Mrzim kada mi upadaš u misli!" uzviknula sam uz prijekoran pogled. Louis, Draco, Luca, Ivan i Zack blijedo su me pogledali. *Ma bravo pjetliću!* poslala mi je Melody mislima, *Kako ćemo se sada izvući?* *Ne znam*, odgovorila sam mislima. "Violet ti buncaš ili što?" upitala je Melody namještajući zbunjeni pogled. "Kako to misliš?" pravila sam se glupa. "Pa što govoriš da ti ja upadam u misli?" nastavljala je Melody zbunjenim tonom. "Ja sam to rekla?" upitala sam. "A ne, ja sam", Melody je zakolutala očima. "Rekla sam baš bi bilo dobro da možemo upasti drugima u misli", pokušala sam se izvući. Naše 'drage' pratnje su opet namjestile normalne face. *Imaš sreće*, poslala mi je Melody, *Ponekad i previše sreće* "Svima želim dobrodošlicu na još jedan Božićni bal", svi su se okrenuli prema Dumbledoreu koji je upravo započinjao govor, "Nadam se da ćete se lijepo zabaviti, kao i svake godine do sada. Ugodno druženje, a sada zaplešite." Pustili su blagu muziku, koja je značila da bi trebali zaplesati s svojim pratnjama. Blijedo sam pogledala Louisa, uzvratio mi je smiren pogled. Tek sam sada vidjela kako Louis ima lijepe oči... Kako to nisam prije primjetila? Što ja to govorim? Ništa, samo ima lijepe oči... "Hvala prof. Granger i prof. Melayri što su prvi započeli ples", rekao je Dumbledore. Svi smo okrenuli svoje glave prema sredini dvorane. Hermione i prof. Melayra su plesali, nisam nikada pomislila da Hermione zna nešto što nije naučila iz knjige,ali... Kako je mogla otići s prof. Melayrom? Ma baš me briga, samo da se ne rodi nešto veće... Dok sam ja tako razmišljala Anna i Zack te Ivan i Emma su zaplesali. Ja sam još uvijek samo ukočeno stajala, na tren pogledavajući Louisa, a drugi tren pogledavajući Hermione i prof. Melayru. "Želiš li plesati?" upitao je Louis blagim tonom. "Pa ovaj...", započela sam, "Da!" Zašto sam to rekla? Ne želim plesati s njim! Jeli moguće da netko govori umjesto mene? "Dobro, dođi onda", rekao je uhvativši me za ruku. Kako je pažljiv... Što ja to pričam? "Ovaj... Moram samo ići popiti malo vode.", rekla sam. "Dobro", rekao je zbunjeno. Iztrčala sam iz velike dvorane. Gdje ću otići? U WC ne mogu, netko će me tamo naći... Jezero! Pa da... Nitko se neće sjetiti otići na jezero...
Rukom sam dodirivala glatku površinu leda na vodi. Iako je oko mene bilo mnogo snijega bilo mi je veoma toplo. Čudan osjećaj... Pogled sam uputila prema nebu. Zvijezde su bezbrižno sjajile, bile su prekrasne. Mjesec je izgledao kao da se osmijehuje. "Hej! Nisam mislio da ideš popiti vodu iz jezera!" Louis me prenuo iz razmišljanja. Šokirano sam ga pogledala, kako je znao da sam ovdje? "Kako si znao da sam ovdje?" upitala sam ga. "Imao sam takav osjećaj", rekao je. Zbunjeno sam ga gledala. "Zašto me tako gledaš?" nasmiješio se. Pomaknula sam usta pokušavajući nešto reći,ali niti jedan ton nije iz njih izlazio. Louis se tiho spustio na snijeg pored mene. "Sigurno ti je hladno?" rekao je. "N... Nije", rekla sam mucajući. "Mucaš od hladnoće, evo ti", rekao je pružajući mi svoju jaknu. "Ali ti ćeš se onda smrznuti!" nisam je prihvaćala,a i nije mi bilo hladno. "Neću", ogrnuo me svojom jaknom. Tek sam tada shvatila kako mi je prije bilo hladno, njegova jakna bila je tako topla... "Moram ti nešto reći", rekao je zagrlivši me jednom rukom, "Ja..." Blijedo sam ga pogledala,ali nisam se pokušala oteti iz zagrljaja. "Ovaj... Jako lijepa haljina", rekao je. Znam da to nije htio reći.. Da... Htio je reći nešto drugo, htio je reći da... "Sviđaš mi se", ispljunuo je. Šutila sam kao zalivena,ali duboko sam u sebi znala da i ja osjećam isto. Pali smo jedno drugom u zagrljaj bez ijedne riječi. "Što vi to radite?!" prekinuo nas je glas prof. Melayre. "Marcus?!" uzviknuo je Louis skačući na noge. "Prof. Melayra?" pogledala sam ga. "Pa što to radite? Pa znate da... Vi ne smijete...", pokušavao je prof. Melayra nešto reći, "Odmah za mnom!" Potrčali smo za njim prema Dumbledorevom kabinetu.
Prof. Melayra nervozno je hodao kabinetom. Louis i ja stajali smo kao ukopani. Čekali smo Dumbledorea. Nije mi bilo jasno što se događa. "Čemu ovaj izvandredni sastanak Marcuse?" upitao je Dumbledore ulazeći u kabinet. "Albuse, oni su... Oni... Moramo im reći!" rekao je prof. Melayra. "Dobro, smirite se Marcuse.", rekao je Dumbledore. "Hoćete li nam više reći što se događa?" uzviknula sam. "Da, smirite se malo Violet", rekao je Dumbledore, "Dakle, ovo će vam biti jako čudno i neshvatljivo. Pogotovo tebi Violet, dakle pripremite se." Louis i ja smo se blijedo pogledali. "Da?" rekla sam blijedo. "Vi ste blizanci!" rekao je Dumbledore. "Ja i on?" upitala sam pokazujući prvo na sebe,a onda na Louis. "Da", rekao je. "Ali to ne može biti! Onda mi je prof. Melayra stariji brat!" uzviknula sam nervozno. "Da", rekao je. "Ali ja sam Violet Vallenttina GRANGER! Ne Violet Vallenttina Melayra!" vikala sam, "Hermiona je moja sestra,a ne ovaj tupan!" Dumbledore se nakratko nasmijao na riječ tupan,a onda rekao: "Marcus, Louis molim vas da napustite moj kabinet, moram nešto reći gospođici Violet" Marcus i Louis su bez riječi napustili kabinet. "Violet, vi ste Angyalan...", započeo je. "Ali... Kako vi to znate?" uzviknula sam zaprepašteno, koliko će se još stvari dogoditi ove večeri. "To danas nije važno.", rekao je Dumbledore tajnovito," Vaši pravi roditelji, Anna Zantharia Melayra i Alius Billyus Melayra, su umrli kada ste se vi rodili. Vaša majka je umrla dok je rađala tebe i tvog brata, a vaš otac je ubijen odmah nakon rođenja. Ubila ga je majka Anduril Jones." "Ali... Kako sam onda dospjela kod Grangerovih?" "Odmah nakon smrti vašeg oca saznali smo da ste vi Angyalan te smo vas premjestili kod Grangerovih, mislili smo da ćete tamo biti sigurno, a Marcusu i Louisu smo osigurali dom u jednom stanu u Londonu. Marcus je sve ovo vrijeme to znao, samo nije htio reći. To mu je bilo jako teško, svakog dana dolazio je ovdje i govorio da ne može više gledati kako ga njegova sestra zove prof. Melayra.", rekao je Dumbledore. "Ali to je nemoguće! Ja izgledam kao Hermione!" uzviknula sam. "Ne... Ovo nije tvoj stvaran izgled. Mi smo ti promjenili izgled tako da izgledaš kao Hermione.. Da se nebi ništa posumljalo..", rekao je Dumbledore. "Dobro! Tko sam ja onda ustvari?!" upitala sam. "Ti si Hilarie Kellyne Melayra", rekao je Dumbledore, "A sada ćeš vidjeti svoj stvaran izgled." Divljački sam se okrenula prema malom ogledalu u sobi te ugledala svoj lik:
Bez riječi sam gledala u ogledalo. "Ali... Kako je onda Victoria sanjala da je prof. Melayra Andurilina majka i da je on držao Annu i Kathy pod imperiusom?!" ponovo sam nervozno povikala. "Victoria je sanjala da Andurilina mama drži Annu i Kathy pod imperiusom, samo je valjda nešto krivo vidjela. A drugi san u kojemu je prof. Melayra Andurilina mama značio je da je Andurilina mama držala Kathy i Annu pod imperiusom. Vi ste sve krivo protumačile..."
