Kanibali
Nekoliko slučajeva kanibalizma u civiliziranom svijetu posljednjih je godina zaposjelo naslovnice svih medija. Snimani su igrani i dokumentarni filmovi, vodile se stručne diskusije i ponovno se analizirala povijest ovog fenomena. Rasprave se još uvijek vode, a ono što najviše zbunjuje su različiti psihološki profili tih stvarnih Hannibala Lectera...
Issei Sagawa, japanski kanibal, proslavljeno pisac i kolumnist, nikada se nije pokajao zbog onog što je učinio
Kanibalizam se obično definira kao čin ili praksa jedenja pripadnika vlastite vrste, uz ogradu da se pojam najčešće odnosi na ljude i može nazvati još i alternativnim terminom – antropofagija. Većina antropologa danas se slaže da je kanibalizam fenomen koji se provlači kroz razna vremenska razdoblja i kulture, iako je u prošlosti često prikazivan u većem opsegu od stvarnog.
Primjera kroz povijest ima koliko hoćete: od rane ljudske povijesti, preko drevnih srednjoameričkih i polinezijskih naroda te srednjeg vijeka u Europi, pa do raznih incidenata u ratnim situacijama te ljudi zarobljenih u vremenskim nepogodama, kada je konzumacija ljudskog mesa bila jedina mogućnost opstanka. No ono što moderne ljudoždere izdvaja je činjenica da njihov kanibalizam nije ni ritual koji im je nametnulo društvo, a ni pitanje života ili smrti – riječ je o ljudima koji ubijaju, kasape, kuhaju i jedu dijelove ljudskog tijela iz čistog zadovoljstva i strasti...
Moderni kanibali podijeljeni su u dvije grupe – u prvoj su potpuno poremećeni psihopati, serijski ubojice i jedan bivši predsjednik (Idi Amin Dada iz Ugande), a u drugoj, koja zaokuplja još više pažnje javnosti i znanstvenika, naoko sasvim normalni ljudi s fetišom na ljudožderstvo.
ROMANTIČNA VEČERA
Tu skupinu predvode dvije celebrity figure. Prvi je Nijemac Armin Meiwes, za kojega ćete preko Googleovog pretraživača dobiti 118.000 linkova i čija će slika vjerojatno stajati uz pojam kanibalizma u budućim izdanjima enciklopedija. Ono po čemu je čovjek kojemu su i metalci Rammstein posvetili pjesmu 'Mein Teil' toliko poseban je to što je njegova žrtva svojevoljno pristala biti ubijena i pojedena – prema onome što je Meiwes sam na suđenju prije tri godine priznao, ali i prema svim raspoloživim dokazima, Bernd Jürgen Brandes javio se na njegov online oglas u kojem je za zadovoljenje svog seksualnog fetiša nedvosmisleno tražio dobro građenog muškarca koji pristaje biti zaklan i pojeden.
Prije nego što ga je ubio, Meiwes je Brandesu odrezao penis, stručno ga flambirao i podijelio s njim romantičnu večeru uz svijeće. Policija je kasnije, istražujući kanibalsku internetsku zajednicu, u zamrzivaču ubojice pronašla uredno 'trančirane' dijelove tijela za koje se ispostavilo da su pripadali žrtvi, kao i šokantnu videosnimku cijelog događaja.
Armin Meiwes, poznat i kao 'rotenburški ljudožder', svoju je žrtvu pronašao preko interneta
Slučaj je izazvao mnoge kontroverze, jer kanibalizam sam po sebi nije zabranjen njemačkim zakonom, a dobrovoljni pristanak žrtve oslobodio je Meiwesa optužbi za ubojstvo prvog stupnja, pa trenutno služi zatvorsku kaznu od samo osam i pol godina! Usto, psiholozi koji su pozvani na sudsko vještačenje nisu kod njega mogli pronaći nikakav ozbiljan psihički poremećaj i proglasili su ga potpuno funkcionalnom osobom, zaključivši da Meiwes nikoga ne bi ubio prema vlastitom nahođenju, jer je upravo žrtvin pristanak (čak i insistiranje, kako se navodno vidi na snimci) ono što mu donosi seksualno uzbuđenje...
CANNIBAL SUPERSTAR
Pedesetšestogodišnji Japanac Issei Sagawa prije 15 godina je u Parizu pod još nerazjašnjenim okolnostima ubio svoju prijateljicu Renee Hartevelt i pojeo dijelove njenog tijela. U Francuskoj je proglašen mentalno nesposobnim za suđenje i preporučeno je da ga se smjesti u duševnu bolnicu do kraja života. Međutim, dvije godine kasnije bio je poslan natrag u Japan, gdje su mu željeli suditi, ali do toga nije došlo jer Francuzi nisu htjeli predati sudski dosje. Naposljetku, uvjerio je japanske (ali ne i francuske) liječnike da je povratio sposobnost rasuđivanja, pa nije bilo druge nego – osloboditi ga!
Sagawa tvrdi da je od svoje treće godine bio opsjednut kanibalizmom, otkako ga je ujak naučio igri u kojoj je trebao glumiti diva koji jede ljudsko meso. Ubojstvo i konzumacija najbolje prijateljice za njega je bilo ispunjenje životne želje i sada više nema nikakvog razloga ni potrebe za nečim sličnim, izjavio je. Svoje iskustvo opisao je u knjizi koja je postala hit u Japanu, nakon toga napisao je još nekoliko bestselera, glumio u filmovima, a i danas je kolumnist najutjecajnijeg nacionalnog tabloida...
Ovako su europski konkvistadori često prikazivali autohtone narode Srednje i Južne Amerike, što im je bila savršena izlika za pokoravanje i genocid
Autori dokumentarne serije Cannibal: The Real Hannibal Lecters, snimljene u koprodukciji televizijskih kuća Channel 4 i HBO, tvrde da je najšokantnija stvar kod velikog dijela modernih ljudoždera upravo to što se doimaju kao posve normalne osobe. Izvršni producent serijala Daniel Korn, koji je upoznao nekoliko živućih kanibala te o svojim iskustvima napisao i knjigu, kaže:
Očekujete da će to biti neki ultimativni zlikovci. Ali ostanete potpuno zatečeni time da je najčešće riječ o svakodnevnim, gotovo dragim ljudima s normalnim zanimanjima i interesima, a sposobni su za takva neviđena zvjerstva, i to najčešće radi ispunjenja svojih seksualnih fantazija.
Korn smatra, a njegovo mišljenje dijele i mnogi stručnjaci, da se izučavanje suvremenog kanibalizma predugo zadržavalo na stereotipima o poremećenosti, u koje se većina onih koje je upoznao uopće ne može uklopiti. Čak su se i serijski ubojice Arthur Showcross i Jeffrey Dahmer, koji su ubijali i jeli ljudsko meso zbog seksualnog zadovoljstva, u standardnim psihološkim testovima i razgovorima pokazali kao posve 'normalni' ljudi. Sve to navodi na zaključak da kanibalizam nije ovisan o karakteru i da je duboko ukorijenjen u ljudskoj podsvijesti...
