|
|
| < | prosinac, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Non vivere con la paura di morire, ma muori con la gioia di aver vissuto
capoeira
in un certo senso, ciascuno e' uguale a tutti gli altri, uguale a qualcun altro, uguale a nessun altro.
- Netko je ponosan na tebe.
- Netko misli na tebe.
- Nekome nedostaješ.
- Netko je zahvalan na podršci koju si mu dao.
- Netko želi da budeš sretan.
- Netko ti želi nešto darovati.
- Netko misli da ti JESI dar.
- Netko te želi zagrliti.
- Nekome si u mislima i osmjehuje se.
- Netko želi plakati na tvom ramenu.
- Netko želi sa tobom izaći i zabaviti se.
- Netko ima potrebu za tvojim oprostom.
- Netko je zahvalan što si mu oprostio.
- Netko želi podijeliti vlastite snove sa tobom.
- Netko te cijeni zbog toga kakav si.
- Netko želi da znaš da je uvijek tu uz tebe.
- Netko je sretan jer si mu prijatelj.
- Netko ti želi biti prijatelj.
Ovo mi je škola
I drugi puta ću pametnije
Jer fališ mi do bola
I znam da bit će još i bolnije
Jer svaka ljubav nova
Ruši vjeru u tebe
Ovo mi je škola
I drugi puta ću pametnije
Oooo ooo
Koje su to riječi
Što su meni sišle s usana
Ne poznajem ni jednu
Što bi kazni ovoj bila jednaka
Jer su osveta i ponos
Dvije sestre blizanke
Rođene u ponoć
Jedna malo prije, a druga kasnije
Oooo ooo
Ako ikad vratim vjeru u tebe
Oooo ooo
I onda lažna nada nikne za mene
Na poljima od snova
Ne pušta se korijenje
Ovo mi je škola
I drugi puta ću pametnije
Oooo ooo
Ovo mi je škola
I drugi puta ću pametnije
Jer fališ mi do bola
I znam da bit će još i bolnije
Jer su osveta i ponos
Dvije sestre blizanke
Rođene u ponoć
Jedna malo prije, a druga kasnije.
kao šta ste mogli skužit po naslovu radit će se o depresivnom postu... u zadnje vrijeme niš me nije volja radit ma baš niš, ništa mi se neda, najrađe bi prespavala cijelu zimu i probudila se tamo negdje u kasno proljeće.. šta je najgore nije da imam baš neki razlog za bit u depresiji, baš suprotno... ma možda nije toliko da sam u depresiji koliko sam UMORNA i iscrpljena od svega,a pogotovo od te škole, kontr, profesora, sve mi ide na živce... a i profesori sada su se sjetili da nam fale ocijene i bombardiraju nas kontrolnama a cijeli 11. mjesec nismo radili ništa pa nama nešto seru da MI sve radimo u zadnji tren, a kao oni ne daj molim te. kako bi bilo lijepo pobjeći od svega, spakirati životne kovčege pune problema, okrenuti se i otići. problem je u tome šta si ne znam organizirat vrijeme pa mi se desi da svaki dan idem spavat u 1 ujutro i drugi dan (tj cijeli tjedan) dođem u školu ko zombi.
prije par dana pisalo je na tportalu: ''loš dan je poput gripe, svatko ima dobrih i loših dana u životu, samo je problem šta kad ti dođe loš dan, čini ti se kao da dobrih nije ni bilo, najbolje se ponašati kao kad imaš gripu: čekati da prođe..'' valjda imaju pravo...
danas sam opet išla pješke doma, slušala mp3, hodala sam po rivi i danas mi se činilo kao da je put duži nego inače, imala sam osjećaj ko da sam uvijek na istom mjestu.
We are all the same
Human in all our ways and all our pains
(So let it be)
There’s a love that could fall down like rain
(Let us see)
Let forgiveness wash away the pain
(What we need)
And no one really knows what they are searching for
(We believe)
This world is crying for so much more
koliko vidim nije me više volja niti pisat taj post zato idem... spavat.
2pac: ''stvarnost je lažna. snovi su pravi'' (tako nešto)
