Lupi glavom o zid
srijeda, 27.09.2006.
Pjesmica o stvarnosti...
|
Malo sam slušala Elemental, pa izvukla stihove: Iz dana u dan Kol'ko nisko idemo, može l' uopće niže? Možda nam se dig'o zanos, al' standard nam se ne diže Dani ponosa i slave i minusa na tekućem Mi ne živimo, mi preživljavamo Što ostavljamo budućem naraštaju? Dugove, račune, rate kredita nas guše, a nemamo ni kune Kombiniramo kako odgoditi plaćanje bar za desetak dana Jebo život kad na karticu se kupuje hrana Di smo sad? Stara štednja se otopila, ošla na ono bitno, pojela sve i popila Bez svega smo ostali, prenaglo nas je pogodilo I 'ko opće zna što se to prek' noći dogodilo? Koga da pitam, brate? Tko će mi dati odgovore? Reci bilo šta osim da je moglo biti gore! Sve te tisuće, hiljadarke, konjanici i rudari Stavljani davno na stranu za neki san da se ostvari Nestalo u brojkama, brojke k'o snijeg okopnile Dok smo preživljavali, životne stvari poskupile I di smo sad? Napokon mirni, napokon slobodni Napokon u svojoj državi, al' sad smo siromašni Dali smo svoje snove za ovu zemlju i nije nam žao Al' usput se našo domoljub veći od nas pa pokrao Sav višak radili al' nisu nas cijenili Mjesecima čekali da plate trud što smo uložili I di smo sad? Opet sve ispočetka Za kol'ko nisko idemo od ponedjeljka do petka Kol'ko danas vrijedi naš rad Imali smo, sad nemamo. Di smo sad? Samo živimo iz dana u dan I svaki san davno nestao je izbrisan Koga da pitam, brate? Tko će mi dati odgovore? Reci bilo šta osim da je moglo biti gore! I di smo sad? Još čekamo bolje sutra Možda naivno se nadamo istim stvarima Dok iznutra cijeli sistem zakazuje Nema pravde da nas štiti Nema poštene vlasti, sve sami konvertiti Obećanja su jeftina, a život je tako skup Pa su uzor kriminalci, što ćeš, nije narod glup 'Oće standard, 'oće lovu, 'oće živit, 'oće sve A to čekaju i čekaju i čekaju i popizde Jer nema smisla – režije su visoke, minus je preduboko Sve to trajalo predugo, narod puko Neki kukaju što je jučer bilo bolje je neg' danas Drugi divljaju, galame, dok ih puca nacionalni zanos I pitam te, pitam te di smo sada? Dalje radimo na crno, ispod sjene al' do kada 'Ko će vratit dostojanstvo, 'ko će platit' punu cijenu Dat nam tolko kolko vrijedimo da stvari jednom krenu Više gubimo strpljenje, brojimo probleme Sve što imali smo nemamo i teško nam je breme Pa na kraju svako zapita se kol'ko nisko spao sam Pa kako onda ostat ponosan Samo živimo iz dana u dan I svaki san davno nestao je izbrisan Koga da pitam, brate? Tko će mi dati odgovore? Reci bilo šta osim da je moglo biti gore! Reci mi da smo mogli promijeniti svijet Da će djeca što dolaze imat' naslijeđe za ponijet' Reci mi da nismo sve dobro uništili I da ću moći mirno spavati od savjesti Reci mi da možemo izgraditi, da nije prekasno I ako zakažem, daj mi snage stvorit nešto prekrasno I već sutra volio bi otvorit oči pa da budem zahvalan Al' ne mogu pa stisnem zube i hodam iz dana u dan… |
- 20:24 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Everyone’s an expert on something! Share your knowledge and passion with the world. 
A lens is... * An insanely easy-to-build, single page online. * Your signpost about something that matters to you. * A place to recommend your favorite stuff. * A popular way to get found more on the web. * A free (yes, free) way to earn a royalty. For you or for charity. * Word of mouth at your fingertips. * Squiddylicious. * Something you should have if you care about getting the word out, about selling something, about changing minds, about sharing info, or if you just love to create, express yourself, and play. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
