vilko whyalla australia

subota, 18.12.2004.

zivot od 1972-1974

Sjedim pred komputerom i mislim o nastavku....sta da pisem? Ne bi zelio biti dosadan (jer sam se opekao na Hhinet), eto ja cu nastaviti kao i na pocetku , vec cu vidjeti rezultat. Jedno da se razumijemo ja ne placem za svime sta je prosli i dogodilo se ,nego samo zelim pokazati kako netko moze biti i nesretan i ne ide mu sve kao drugima od ruke. Moram priznati znadem mnogo ljudi koji su veoma uspjeli.....sta je doslo za nocnim smjenima ,ti ljudi nisu imali niti zanata ,radili su kao ispomocni radnici...........radili su i po dvije smjene za redom. Zene su im isto odmah nalazile posao i radile ,neke po noci ,neke u pekari...i ti ljudi su stvarno zasluzili svaki dollar sa mukom. Djeca su i bila bez nadzora i bilo je i problema ,ali to je stvar familije kako su izabrali. Takovi ljudi su imali po dvije -tri kuce...........ali ja si nisam mogao takav zivot zamisliti. Sjecam se jedne familije otisli su u posjet u dalmaciju, ostali tri tjedna i potrosili u ono vrijeme $15,000, za mene bacen novac...zasto? Da se pokazu kako im ide dobro ,a ovdje su zivjeli kao robovi da zarade te novce! Ali to je ono nase pokazi i daj sve najbolje, takav je nas obicaj. U meduvremenu 1972 je prolazila ,ja se nisam osjecao mnogo bolje ,nego prije operacije, nisam bio nikada vise bez bolova upravo ako sam samo stajao i nesto malo napravio. Da li su mi posao u nasem konstraction skladistu, da sredim zapustene kablove ,bilo je na hiljade dramova ,a nitko nije znao sta su po velicini i mjeri. To je bio tezi posao nego da sam radio svoj electricarski posao. Ali voljeli su rezultat ,kada je cijela lista sa kablovima bila slozena.Napravili smo veliki profit , jer se je taj novac mogao odbijati od novih projecta. Trazili su me da preradim cijelo skladiste ,bilo je materijala ostalog posle poslova ,da nitko nije znao sta je gdje, i ostao sam dvije godine raditi u skladistu,dali su mi i predradnicku placu i dva skladistara. Ali na kraju mi je dodijalo i trazio sam natrag na alat ,tamo je bilo moje mjesto. Supruga i ja smo imali govor i odlucili da imamo jos jedno dijete ,jer Dario je bio 10 godina star ,i dosta je vec bila razlika . Pomalo smo otplatili sve sta smo dugovali i kupili prva kola . Bio je lijepi british Morris 1100 S, kola su bila oko 7 godina stara ,ali nije bilo problema jedna stvar sam zapamtio ......kada kupis kola nikada vise nemas novaca, te plati za otplatu ,te odrzavanje i registracije i insurance , ali i kao svi drugi konacno smo i mi imali kola. Po prvi puta smo mogli se otpelati da vidimo gdje smo ,na sve tri strane je bila zemlja pokrivena samo sa zbunjem, i do 100 km okolo Whyalle nije bilo obradene zemlje. Posle 100 km ,zapadno i na sjeveru je bila obradena zemlja i najbliza mjesta, oko 200 kilometara od nas su bile kamenite svjetsko poznate Flinders planine, i znali smo ici svakih tri tjedna za voznju ,obicno smo napravili krug od 600-700 km u jednom danu. Vracali se umorni ,ali zadovoljniji ,jer konacno smo imali malo razliciti zivot. 1974 dosla je nova vlada ,konacno su dosli Labour Party/Radnicka/, prime ministar Whithlam je povukao trupe iz VIETNAMA, prekinuo se je Nacionalno obavezno sluzenje vojske. Njihov sistem je bio kao lutrija u vojsku je isao ciji broj /ime se je izvuklo. Sa novom vladom po prvi puta smo dobili i Medikalni system za svakoga jednako, isto kao i socijalnu pomoc koja se nije niti izmjenila mnogo do danas , baza je bila 25% od muske prosjecne place, za staracku penziju ,besposlenost ili invalidsku ili bolesnicku . Mi smo na poslu imali 8-10 dana na godinu placenu od poduzeca 100% bolovanje, ali kako se je pokazalo u mojem slucaju sta je 8-10 dana, dvije prehlade i ode na godinu, a znali smo koliko na poslu za vrijeme poplave raditi pod uslovima da smo bili mokri po 14-20 sati, ako si se prehladio to je bio tvoj problem. Eto stvari su se promjenile i poceo sam konacno gledati Australiju sa malo bolje svijetla.

- 09:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #