|
vilko whyalla australia
utorak, 14.12.2004.
DOLAZAK U NOVU ZEMLJU:
19,Novembar 1969
Wienna, Austrija.
Danas napustamo Europu sprema se zima ,znademo da dolazimo u Australiju na pocetak ljeta.Supruga i ja smo se nakon tri godine rastavljenog zivota ponova slozili i sa nasim sinom Dariom,starim 6 godina,pocinjemo novi zivot .
Ne idem radi bolje zarade, nego bjezim od drustva jer sam bio alkoholicar i moja zena jos i danas nije sigurna u mene.
Radi toga i idemo njezinom bratu u neko malo mjesto Bog te pitaj gdje je, tako da ukoliko ja ponovo zajeb**,ona misli imati ce makar kakav oslonak.
Njezin brat nam bas i nije napisao mnogo ,nego da je vec vruce ,ali kada se popije hladno pivo i pice da se nekako dade podnesti.
Ja sam ga trazio /pitao da nam odmah nade smjestaj i da cemo placati , rade nego njega smjetati, ali on je kazao da cemo doci k njemu prvo.
Natrag na avion svi smo se smjestili..............ne vjerujem da je na avionu i jedan gradanin...........poneko cak i pljune...........ne svida nam se ali sta se moze.
Prolazimo kroz razlicite vremenske zone...ja ne mogu uopce zadremati ,ceka nas put oko 30 sati.
Avion se spustio u Karachi....kazano nam je da cemo se zadrzati 1.5 sati, otvore se vrata ,noc ujutro oko 2 sati,sparina ,vrucina .....prvi puta u zivotu sam tako nesto osjetio.
U Zagrebu je znalo biti 35 C i sparina ,ali to je nista sa ovim.
Aerodrom izgleda bijedno i zamazan je izbjegavamo da ne pijemo nista ,jedino smo kupili sinu "Robota na batterije".
Rest na putu ne zelim se vise sjecati ,ljudi smrde , avion je zagusljiv, ali vrijeme prolazi.
Dolazimo u Sydney ,prije nego nas pustaju van dezinficiraju i sve nas isto spricaju, izlazimo van, rano jutro, vruuuuuucina,sparnost gdje smo u Paklu?
Ceka nas Imigracija cijeli avion ,doslo je do zabune cijeli avion ide za Newcastle.................a mi trebamo 2.500 km na drugu stranu.
Engleski sam govorio veoma malo, ali sam govorio Njemacki, tako da smo se razumjeli da je bila zabuna........izdali su nam avijonske karte, prvo do Melbourna, pa onda nakon tri sata cekanja do Adelaida, gdje nas je trebao zenin brat Tony docekati
i voziti kuci u WHYALLA, 400 km.
Nekako smo se snasli u Melbourne, malo Njemacki ,a i nasla se je jedna cistacica ovorila je
Slovenski.
Navecer smo stigli u Adelaide ,nasli se sa Tony i krenuli na autoput ali kako uzak uzas ,a to je bio NO:1 za kroz Australiju, i na top svega vozi se po lijevoj strani.
Dok smo dosli do Whyalla ja jos uvijek nisam niti zadremao , pa to je vec otislo oko 48 sati.
Stigli smo upoznali se sa Tonyjevom zenom i dvoje djeca ,koja su bila tri i jednu godinu.
U svemu pali smo na krevet i crkli.
Kazao je Tony Vili sutra idemo tebi odmah traziti posao.
nastavak slijedi
|
|
|