PENETRACIJA U UM WHITE RIOTA

nedjelja, 25.12.2005.

Turbožićna ljiga

Na najblagdanskiji od svih poznatih blagdana, kada se pije i jede doslovno dok se ne raspukne – i kada je najbitnije da novi Papa nije zaboravio hrvatski, ali jest srpski i slovenski (što svakako znači još jednu uvjerljivu povijesnu pobjedu nad omiljenim susjednim neprijateljima) - tradicionalno se u ljudima javlja i osobito stanje duha. Ono se manifestira na brojne načine, no najspektakularnije u dubokoumnosti i toplini blagdanskih čestitki. Raspojasani talent koji nabrijani čestitari tada demonstriraju prelazi granice normalnog shvaćanja i gotovo sigurno ulazi u domenu medicine, s više nego dovoljno materijala za podužu hospitalizaciju.
A, ovog Božića, uz uobičajenu pismenost, posebno se ističu inteligentno osmišljene rime:

Slučaj prvi
"Anđeo s neba neka vam spusti košaru zlatnu punu zvijezda, u vašem domu nek uvijek vlada toplina božićnog gnijezda."

Slučaj drugi
"Neka ti blagdanska svjetlost obasja dušu i neka ti Bog sačuva što imaš i podari što nemaš, a želiš. Sretan Božić!"

Slučaj treći
"Radujte se! Obasjala Vas je svjetlost novorođenog Boga. Neka Vam svijetli u sve dane. Čestit Božić."

Slučaj četvrti (moj ovogodišnji favorit)
"Da ti put života pospe Isusova slamica, da ti je srce toplo kao betlehemska štalica, da ti zvijezde sijaju jače i da ti oko sjajno nikad ne zaplače! Sretan Božić!"

- 22:30 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.12.2005.

Borci

Bruce Lee
Prvi spomenik na svijetu osvanuo mu je u mostarskom parku Zrinjevac. Brončana statua u čast jednom kulturnom fenomenu, filmskom borcu za onu gotovo romantičnu, crno-bijelu pravdu. Međutim, prije nego li je u Leejevu rodnom Hong Kongu zora otkrila drugi spomenik, onaj mostarski već je bio devastiran. Očekivano napadnut tupim predmetom, pod okriljem noći, jer, na kraju krajeva, ipak se radi o vjekovnom neprijatelju svih ovdašnjih naroda. Razvaljen pod rukom, izbijene nunčake i prekinutog lanca, kao simbol vremena i prostora kojem je pamet davno rekla zbogom.

Duje
Najbolji hrvatski sportaš prošle godine, Duje Draganja, nakon jubilarnog stotinu trideset i devetog puta kako je izigran od strane raznoraznih lokalnih obećanovića i "spasitelja", odlučio je napustiti domaća Potemkinova sela, pa će medalje u budućnosti donositi reprezentaciji Katara, a usput se i financijski osigurati za cijeli život. Naravno, produhovljena hrvatska javnost to je ocijenila izdajom epskih razmjera, ali da bi se uistinu shvatilo u kakvom je okruženju tolike godine Duje izdržao, najbolje je citirati Antuna Vrdoljaka, nekadašnjeg predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora, koji je povodom ovoga izjavio da ga "više od Draganje trenutno zanima Bobanov doktorat", a da je "ljudima ionako važnija utakmica Dinamo-Hajduk od svih Dujinih medalja". Pa kako onda ne bi poželio zauvijek ostati ovdje?

Kup
Senzacionalan uspjeh naših tenisača, osvajanje Davis cupa, jedan od najvećih uspjeha u povijesti hrvatskog sporta, nije mogao proći bez još jedne bandićijade i organizacije svenarodnog derneka na središnjem zagrebačkom trgu. Još kada tome pridodate provjereno superkvalitetne zabavljače - poput Prljavog kazališta (koje je upravo izdalo novi "borbeni" album, a svoje postojanje svode na to da odsviraju Mojoj majci) i Baruna (čija talentiranost je evidentna prilikom svakog novog sportskog uspjeha kada, maštovitošću djeteta vrtićkog uzrasta, uvrste prigodne stihove u uvijek jednu te istu pjesmu) – a onda se još pouzdate u uvijek militantno nabrijani puk s popularnim opskurnim pjesmicama, stvar pouzdano ne može propasti. Tako se moglo u publici uočiti povremeno mjerenje visine kukuruza, uz zavijanje teksta o jednoj divljoj ptici, ali to je ionako tradicionalan "dekor" na ovakvim spe'taklima, pa sigurno neće zabrinuti našeg gradonačelnika, koji je ionako toliko imun na standardno shvaćanje kulturnih i civilizacijskih normi da ni "problematične sinuse" ne kroti na uobičajen način. Maramicu je zamijenio – prstom.

Lennon
Četvrt je stoljeća prošlo otkako je psihički bolesnik Mark Chapman s četiri metka u prsa ubio Johna Lennona, ključnu figuru najvećeg benda svih vremena i jednog od najomiljenijih i najznačajnijih glazbenika dvadesetog stoljeća. Nekako je zlokobno simbolično za ovaj svijet da čovjek koji se cijeli život borio da taj svijet bude bolji, za mir i pravdu, bude ustrijeljen u vlastitom dvorištu. Lennonov utjecaj na cjelokupnu glazbu je nemjerljiv, jednako koliko je i do dana današnjeg ostala nemjerljiva karizma čovjeka koji je obilježio mnogo više od jedne glazbene epohe. Imagine...

Ante
Eto, nakon skoro pola desetljeća najpoznatijeg hrvatskog maratonca, Kristijana Horvata (koji neopisivo sliči Anti Gotovini), pronašlo, identificiralo i uhitilo na Kanarima. Dok je bezbrižno namjeravao večerati. Što će reći da je Carla del Ponte bila potpuno u pravu kad nam je uporno tupila da se dotični sigurno skriva u regiji. Jedino što je fulala regiju. Ovaj događaj duboko je potresao kompletnu domoljubno-rodoljubno naciju, koja – zna se – i "život daje" za spomenutog (tako, na primjer, legendarni hrvatski Izraelac Anto Đapić nakon vijesti o uhićenju od šoka više nije bio u stanju obavljati niti vitalnu operaciju sjedenja u sabornici), pa treba očekivati da će, ako već nije, sutra početi intenzivna republička (a i mnogo šire) korota koja će trajati dok se god taj "idol" svih pobožnih i pravdoljubivih ljudi pobjednički ne vrati iz personalizirane sobice u omraženom nizozmeskom gradu. Dakle, do otprilike 2050.

- 22:30 - Komentari (5) - Isprintaj - #