ni'ko kao hajduk iz splita

oooooo0000oo mrzim te dinamoooo




ooooooo0000oo zgazit ćemo Bad Blue Boys



oooooooo0000oooo rijeko mi te mrzimoooo

eh...nakon ovog malo (pre)dugog posta o Vukovaru i Škabrnji evo i jedna pjesma prigodna tome...ja neznam ni sam kaj bi rekel...nerem si zamislit tu bol i patnju u srcima obitelji poginulih branitelja...dali su zadnju kap krvi za hrvatsku slobodu...ponosno i hrabro su branili grad i domovinu...zato Vukovar danas nosi naziv Grad Heroj...prošlo je 15 godina...godine prolaze, ali ljubav i rane ostaju...evo da više ne filozofirami ne pričam gluposti, evo vam pjesma i slika koja mi se jako sviđa...
Svaka čast torcidi!!
Slava i pokoj vječni svim braniteljima Vukovara!!!!

Oprosti mi Bože
što im ne mogu oprostiti
mrtvu djecu.
Ni razrovane ceste
ni popaljene krovove
ni pucnje
što tutnje u utrobi.
Oprosti mi Bože
što im ne želim oprostiti mrtvu djecu.
Ni ranjene gradove
ni neplodna žita
ni usahlu vodu u izvorima
ni more uzbibano od krvi.
Oprosti mi Bože
što im NEĆU oprostiti
mrtvu djecu.



GOSPODINE GENERALE
AKO SA VJETROM NEKI ZVUK VAS BUDI
TO KUCA SRCE HRABRIH LJUDI
I REČI ČU VAM SAMO JOŠ JEDNU STVAR
ZAPAMTITE VUKOVAR!!!!!!!

VUKOVARSKA BITKA od 25. kolovoza do 18. studenoga 1991.
Tri mjeseca herojstva
Autor Zvonimir Despot

Srbijanska agresija na Hrvatsku, i to na vukovarsko područje, počela je pola godine prije pada Vukovara. Dogodilo se to 2. svibnja 1991. kada su srpske paravojne postrojbe masakrirale hrvatske policajce u Borovu Selu.

Tisuću dragovoljaca

Srbijanske su postrojbe zauzimale mjesto po mjestu, da bi u kolovozu JNA uokolo Vukovara već imala oko 600 tenkova i oklopnih transportera, zrakoplove, a onda i oko 50.000 pješaka koji su bili naoružani do zuba. Nasuprot toj vojnoj sili, u vukovarskoj je obrani bilo od 700 do 800 pripadnika Zbora narodne garde te još oko 1000 dragovoljaca koji su bili skromno naoružani. Imali su automatske ili poluautomatske puške, nekoliko strojnica i topova, ograničen broj protuoklopnih sredstava, nešto veći broj mina te male zalihe streljiva.
Kako se oko Vukovara sve više zatvarao obruč, dodatna opskrba obrane bila je moguća samo vojnim probojima. Opskrba oružjem, hranom i sanitetskim materijalom odvijala se neko vrijeme uskim koridorom kroz kukuruzište kraj sela Marinaca i Bogdanovaca.

Izgledi - dva dana

U takvoj situaciji vojne su procjene govorile da će obrana Vukovara izdržati samo dva dana. JNA je pak svoje snage podijelila na dvije operativne grupe. Operativna grupa "Jug" dobila je zadaću zauzimanja Vukovara, a njezina glavna jedinica bila je Gardijska motorizirana brigada Saveznoga sekretarijata za narodnu obranu, a uz nju su, uz još neke jedinice, bili i pripadnici Teritorijalne obrane te srpske dobrovoljačke postrojbe i lokalni pobunjenici. Operativnu grupu "Sjever" vodio je Novosadski korpus koji je trebao napasti sjeverni dio obrane Vukovara i Borovo Naselje te izvesti djelatnu obranu prema Osijeku.
Kao dan početka bitke za Vukovar, koja je bila najdulja i najkrvavija u Domovinskom ratu, uzima se 25. kolovoza kada je srpska vojska, nakon topničke i zračne pripreme, krenula u opći tenkovsko-pješački napad. Najžešći pokušaj proboja u grad počeo je 14. rujna, ali u sedam idućih dana srpska je vojska doživjela teške gubitke i poraze, posebice na Trpinjskoj cesti koja je prozvana "grobljem tenkova".
Tada JNA mijenja taktiku. Umjesto frontalnog napada, Vukovar je od tada svakog dana bio izložen neprekidnu topničkom razaranju i bombardiranju iz zrakoplova, a pokušaji proboja u grad usredotočili su se na pojedine točke.

8000 granata dnevno

Pad Marinaca 1. listopada još je više učvrstio srpski obruč oko Vukovara. Na položaje obrane i grada u danu je padalo i do 8000 granata, raketa i avionskih bombi! Bogdanovci, koji su jedini uz Vukovar odolijevali srpskoj vojsci, pali su 11. studenoga. U posljednjim danima obrana je presječena na dva mjesta: od Lušca prema Dunavu i koritom rijeke Vuke prema središtu grada. Ostavši bez ijednoga protuoklopnog punjenja, branitelji Vukovara podijelili su se u manje skupine i probili u smjeru zapada. Dio branitelja na Mitnici i u Borovu Naselju ostao je u potpunu obruču i bez streljiva te su zarobljeni zajedno s civilnim stanovništvom 18.11. 1991., na dan kad je srpska razularena vojska ušla u grad i tako slomila i zadnji otpor.
Trećina vukovarskih branitelja uspjela se u manjim skupinama probiti iz Vukovara, oko 500 do 600 ih je poginulo, a ostali su zarobljeni ili ranjeni. S druge strane, tako skromna obrana, koja je odolijevala gotovo tri mjeseca, nanijela je srpskom okupatoru neviđene gubitke. Srbima je uništeno više od 300 tenkova i oklopnih transportera, oboreno je oko 25 zrakoplova, poginulo im je od pet do sedam tisuća ljudi, a još od 20 do 30 tisuća ih je ranjeno.
Na hrvatskoj strani poginulo je oko 1700 ljudi, od toga 1100 civila, bilo je više od četiri tisuće ranjenih, od tri do pet tisuća zarobljenih, više od tisuću nestalih (vojnika i civila) i tisuće prognanih. Još oko 400 ljudi poginulo je u pomaganju obrane grada izvan njegova obruča.
No vukovarska tragedija nije završena padom grada. Počela je njezina druga faza. Nasuprot svim međunarodnim normama i postignutim dogovorima s Međunarodnim Crvenim križem i europskim promatračima, srpska razularena vojska počinje s neviđenim zločinima i torturom nad civilnim stanovništvom, zarobljenicima i ranjenicima.

5000 u logorima

Tako je nekoliko stotina civila i ranjenika iz bolnice odvedeno i smaknuto. Više od pet tisuća osoba odvedeno je u logore u Srbiji, a nekoliko tisuća prognanika iz vukovarske općine živi organizirano ili privatno razasuto po Hrvatskoj i inozemstvu.
Grad je pak gotovo sravnjen sa zemljom. Uništeni su svi njegovi prepoznatljivi dijelovi, osim vodotornja koji je odolio svim mogućim projektilima. Sve se to dogodilo unatoč vidljivo označenim spomenicima kulture prema međunarodnim normama, a isto se dogodilo i s vukovarskom bolnicom koja je također bila i te kako vidno označena.

VUKOVAR


Stoji grad
Pod kisom celika, ognja is smrti
Jer paklena sila svoj zadnji ples vrti, stoji grad
Stoji grad
Vjecan ko narod ponosno stoji
U posljedne dane dusmanu broji
Vukovar, Vukovar


Iz majcinog krika sloboda se rada
I uskoro bijela zaplovit ce lada
Do sunca
Iz krvi i bola nikut ce cvijece
I nikada narod zaboravit nece
Vukovar
Stoji grad


Vječna slava

...i purgera i riječana...



...dalmacijo...




...armada šaka jada...

ZEKO I DINAMO

U jednoj zimskoj noći
gdje zagorski je brijeg
smrznuo se Dinamo
i pokrio ga snijeg

A jedan mali zeko
prvenstvo traži svud
gdje je, kud je nestalo
to njemu tišti grud

I plače, plače zeko sad
i beli Zagreb grad
cili Split se užgao
s Hajdukom slavi sad

I tužan mali zeko
sad vidi da je kraj
prvo misto otišlo
u dalek južni kraj




TORCIDA

U našem malom mistu živi jedan kralj
on je simbol Splita i srce Jadrana
njegova kraljica ruši sve od reda
na poljudskoj ljepotici sa one strane Marjana

TOOOORCIDAA razara sa sjevera
TOOOORCIDAA sa one strane Marjana
uvijek na pravome mjestu nalazi se ona
navija, pali baklje za našeg šampiona



S ISTOKA, ZAPADA I SJEVERA

Priko mora sinjega
priko svita ciloga
uvik nosin u srcu
našu pismu hajdučku

S istoka, zapada
i sjevera
ori se pisma
najsvetija (srcu najdraža)

Digla se naša bila zastava
koja se nikad nije pridala

Oooo, oooo, oooooooo

bježite ljudi, bježite iz grada jer stiže ekipa pijana.. bježite ljudi, dok postoji nada jer ovdje igra HRVATSKA!! ale-ale, ale-ale

oj hrvatska mati nemoj tugovati.. zovi samo zovi, svi će sokolovi.. za te život dati.. HRVATSKA!!!!

moja domovina, moja domovina, ima oči boje mora ima snagu zlatnog žita.. moja zemlja hrvatskaaaaaaaaaa

ja sam znao da ću svoju ljubav pokloniti njoj, mojoj vjernoj zemlji hrvatskooooooj

kolko nas ima, jebote kolko nas ima.. kolko nas iiiiiimaaaaaa jebote kolko nas iiiiiiimaaaaaaa

malo nas je al nas ima, nije važno srušit ćemo snove svima

evo zore evo dana, evo jure i bobana...

neka pati koga smeta, hrvatska je prvak svijeta.. neka samo suze rone, mi imamo šampione

evo mene... promjenil sam dizajn...zbrisal sve postove (a bila samo dva) i sad neznam kaj bi pisal...o sebi ne mislim preveč pričat! oni koji me znaju njima nije potrebno da pišem, a oni koji me neznaju njih se očito ni ne tiče...al u kratko: opet sam skinjara, mrzim dinamo, rijeku, srbe, cigane, rome, pedere, šminkere, sponzoruše, židove i to bi bilo to ukratko...al da ne pričam samo kaj mrzim evo nekaj kaj volim: hajduk, torcidu, split, more, curu, aute, motore, skejtanje, snowboarding, wakeboarding, košarku, kk split, nogomet i još par klubova: arsenal, chelsea, werder, lyon, ac milan i barcelona... NBA više ne pratim puno kad je hrt2 ukinul prijenose...ali najdraži kluboci su mi orlando magic, sacramento kings i clevelan cavaliers...a od igrača LeBron James! uff...evo to bi bilo to ak vas kaj više zanima...na msn slobodno pitajte



zakon tattoo



lijepi grafitić...




jedan od, po meni, ljepših torcidinih transparenata



tako...to je za sad sve :)