Hoće li sloboda umeti da peva kao što su sužnji pevali o njoj?
Uz poseban pozdrav u onostranost Branku Miljkoviću od kojega sam posudila naslov i, osobito, Devi koji snima filmove o Vranama... Ovo lijevo božićno drvce izvan balona sam ja, poziram netom prije odlaska na plažu. Za potpuno vjeran prikaz nedostaju sunčane naočale. Prvih par dana, dok je sunce još sjalo, nosio se panda look – ja sam naime svoje prve ozbiljne sunčane naočale kupila sa 27 godina, prošlu jesen, da mi suze skriveno a opet slobodno moče zelene prugaste hlače i žutu majicu s kapuljačom i trifrtalj rukavima na lisabonskom aerodromu, i nisam bila osvijestila očiglednu činjenicu da one, kao ni knjige, NE propuštaju sunčeve zrake - što je rezultiralo svijetlobijelim kolobarima oko očiju dok su pjegice imale žurku samo na donjoj, tamnobijeloj polovici nosa. Ostatak plažiranja naočale su mi nekako više držale kosu (uostalom, suze su out ovog ljeta) udobno se smjestivši na vrh glave, što me podsjećalo na onu neku pjesmu od onog nekog benda koja onako nekako ide ”people who wear glasses on their heads tralalalala” koju zapravo nikad nisam čula ali sjećam se da mi je jednom davno neki poznanik poantirao da je to u toj pjesmi bilo alternativni naziv za ljude koji su inače teški kreteni. Tako da je bilo ili kapica da se ušike ne smrznu ili naočale na glavi za pravi stajling. Fina je Silba, i nije me smetalo što smo u džemperiću i rukavicama pili bevandu slash gemišt plus 10 maslina u improviziranom bircu kod Pocukmarka. Ali me smetalo što je od pive bilo Žuja je zakon ili Kar-lo-va-čko. I malo me utlačilo što su me pitali hoću li gin tonic s bitter lemonom ili spriteom. Pa ono kaj ja znam, ja bi, ono, s tonikom, ak nije bed. Mislim ono, kae obični tonik čudnovati kljunaš or what? Stara Inka bi bila totalno okay. Neka, škampi na buzaru su sve spasili, i pomeli pred sobom i kišu i zimu i rad na prokletom indeksu McKenzijeve knjige u kojem ću se, tako mi plamteće ljubičaste boje, uskoro nesretno utopiti. I zapravo je lijepo kad je hladno uz more, i kad se uopće ne moram ustati iz kreveta da bi mi bio ispunjen dan, dok me R drži za jednu ruku mudro mi ostavljajući drugu slobodnu, o trećoj da ni ne govorimo (ipak je on dobra berba, tamo negdje sredina prošlog stoljeća, posljeratne ljubavi su bile pune obrane života) da listam stranice ili radim štagodmisevećprohtje. As for legendarni accommodation problem, noć prije puta na Otok Dvije Pive, netom prije nego što ću zagristi u špagete s račićima (svježim, ne smrznutim) i rikulom, stiže mail od tamo nekog Christiana, da bi me obavijestio da je oh he is so sorry, Toynbee Hall u renovaciji i da ne primaju ni rezervacije ni živa tijela. Jedno tri sekunde sam se dvoumila hoću li uteći posljednjoj varijanti – prijavi na Goodenough college, neki univerzalni londonski smještaj za postdiplomante, ali je dvoumljenje pokopano u sekundi kad sam, nehajno otvorivši application form, primijetila da bi trebala sastaviti poduži esej na temu Your ability to contribute to College community and how this reflects your motivation for joining the College and your current interests. Ja ne želiti join college ni kontribuirati ikako ičemu, ja samo želiti smještaj halo? Goodenough?! Not. I tako ja odlepršala u vjeri da će se sve nekako samo od sebe…. I je. Jejejejeje! Dobila smještaj u najboljem domu, najbolja soba (feferonski skupa doduše), kupaonica s kadom just for me (i još ponekog po mom izboru) plus mogu dovest kog god hoću da prespavljuje jer nemaju ništa u rules i regulations što to brani. Ko bi rekao da će se ta lista pomaknut za 96 ljudi. Možda su James & Helen prijetili smrću u mukama i isključenjem s faksa kao specijalnim bonusom za sve one koji mi ne oslobode mjesto. Ha. Još mi ostaje da uplatim deposit u ponedjeljak i mah mah Rvacka, zemljo pokvarenih i glupih sudaca (jel ko čita Dežulovićevu prepisku u Globusu s Udrugom sudaca, pa to je za pišat, pisat i plakat u isto vrijeme?), kurčevih glavaša i liječnika 5 sa tri nule. Čeka me zemlja termofora i grijanja koje ne radi od 10.00 AM do 16.00 PM dnevno (tako piše na ugovoru za smještaj, R kaže da sam dobro prošla). Hatton House here I come... |
