...whisper... https://blog.dnevnik.hr/whisper9

utorak, 04.07.2006.

drive on

e pa tako vam ja pomalo idem niz jordanovac jutros, nije vruce, lijepo sam se naspavala, lijepo doruckovala, ucila malo semantiku za sutra, slusam muse nakon skoro pa godinu dana i naravno da se mora dogodit neko sranje. hodam nopgostupom, ili stupam nogostupom, i vidim nekog pežoa srebrnog kako s parkinga ide u rikverc prema meni, ali ne ono ravno nego nakoso, okrece se covjek pa mora. sve ja to razumijem i postujem , ali racunam vidio me pa ce stat. dobro, on i dalje nastavlja prema meni a ja ne zbog sirine nogostupa mogu pomaknut jedino na cestu kojom trenutno ide kolona auta, pa kontam i dalje da ce se zaustavit, ali on i dalje ne staje. i tako ja nemam gdje i on naravno UDARI U MENE, a oni koji me znaju ono iz stvarnog svijeta znaju da nisam bas malena, ali imala sam prozracnu kosulju boje njegovog auta pa me mozda nije vido. i tako udari on mene a ja njega udarim knjigama po gepeku. on izviri kroz prozor i pita sto je. ma kako sto je kretenu jedan ćoravi mislim si ja, ali ne kazem to nego se onako fino kako samo ja znam izderem na njega, ono iz stomka deranje. a on ce meni da je to parking, a iza mene jos par ljudi, pa mislim si ja ko tebi da vozacku.

i nista odem ja sva se tresuci i sjetim se događaja od prije pola godine. priblizno isto mjesto i priblizno isto vrijeme, zima ja u ogromnoj jakni sa ruksakom ogromnim na leđima, velika ko avion, nemres me falit sve da oces. idem prijec preko ceste preko pjesackog, obje kolone auta mi stanu i puste me,. taj pjesacki zavrsava na kraju parkinga i neki imbecil se zabije u mene. give me a break!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

dakle dosla sam do zakljucka da od sada hodam samo cestom i prelazim cestu samo na divljim prijelazima, jer ocito na nogostupu ni na pjesackom nisam sigurna

pozdrav, i wish me luck tomorow

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

emajl

ako tko osjeca potrebu javit mi se a da to ne vide svi:

lukre1901@yahoo.co.uk

kutak za nadahnuti trenutak

Format
Lijeva desna
Code
Lijeva desna
Font
Lijeva desna
wwwwwwwwwwwwww
i što imaš od toga
na kraju će samo bit virus i
probušena guma
a crnog čaja više nema u
kući čaja
marx gleda samo na
afriku i južnu ameriku
dok se na razglasu čuju ella i louis
a vani sunce sja


vidit ćeš me kroz polumrak
nećeš tit pričat sa mnom
otić ćeš ća
nećeš me ni pogledat
a ja ću bit u rukama drugog
i bit ćeš sam
i bit ću sama


Od Atene do Rima
Pod prašinom stoljeća
Nalaziš ono što voliš
Nalaziš li ono što trebaš
Ono je ispred tebe
Nije načeto zubom vremena
Novo, a
Vidiš li ti to
Ili se primaš kistova
I četki i nastavljaš
Šetnju Pompejima

*********

the doors

feast of friends

Wow, Im sick of doubt
Live in the light of certain
South
Cruel bindings.
The servants have the power
Dog-men and their mean women
Pulling poor blankets over
Our sailors

Im sick of dour faces
Staring at me from the
tv Tower, I want roses in
My garden bower; dig?
Royal babies, rubies
Must now replace aborted
Strangers in the mud
These mutants, blood-meal
For the plant that's plowed.

They are waiting to take us into
The severed garden
Do you know how pale and wanton thrillful
Comes death on a strange hour
Unannounced, unplanned for
Like a scaring over-friendly guest you've
Brought to bed
Death makes angels of us all
And gives us wings
Where we had shoulders
Smooth as ravens
Claws

No more money, no more fancy dress
This other kingdom seems by far the best
Until its other jaw reveals incest
And loose obedience to a vegetable law.

I will not go
Prefer a feast of friends
To the giant family.