Sivo-zeleno moćno stablo, čiji hlad pun tame, zaklanja pogled drevnom oku, Suncu, ocu zore i odsjaja svega. I taj slatki mrak, odmara kožu od topline, prijanja svileno uz tijelo, kao svečana nošnja bizantskog cara. Bazileja strašnog, vladara zemlje, nju dobiva iz neba, a lađama spaja mora. "Rekonkvista, rekonkvista!", viču zajedno Vikinzi, Romani i Grci, i uto pred nosom vidjeh pčelu, probudih se u tami hlada. Sivo-zelenog moćnog drva, od pamtivijeka rivala, Sunca, drevnog oka, oca zore i odsjaja svega! |
Vatrene sjene Hvalospjevi sjena kradu poimanje svijeta. Vode ravno u vatru. Heretički se izgori ili je možda to više manija zaigrane lude. "Vatrene sjene!" Baš lijepo zvuči pjesmom izbječ muci Jeka groma Jeka groma išće "Pjevaj, ne govori više! Trome su ispričane riječi, lažne za brzonoge! Pjevaj, ne govori više!" Godina je zvijeri i u njoj sudbina velika na dvoje sječe misao bez dna Prorok se budi sa sviralom novom glasnu i brzu muziku stvara A jeka groma išće: "Pjevaj, ne govori više!" Epilog Vatrene sjene sjaj groma rasčarava. Svijet ideja, pjesmom odzvanja! Metasmisao VIII Metasmisao VII Metasmisao VI Metasmisao V Metasmisao IV Metasmisao III Metasmisao II Metasmisao I |
Temeljni ritam kozmosa Brzi trk na uzbrdici Disanje je stvaranje i razaranje planeta Božji dan, damina noć Proljetno kolo, zimski san Vječnost pulsira suprotnostima Jedina stalna mjena jest! |
< | travanj, 2015 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |