Još jedna crtica Nepoznati entitet, ne treći iz susjedstva, već neki vanzemaljski je počeo prodirati kroz hipofizu. Polako je preuzimao kontrolu nad mojim psihomotornim funkcijama. Još sam imao svoje misli, ali i one su se suptilno počele mijenjati, neki stavovi više nisu bili toliko čvrsti, dok su se drugi, jučer labavi, čvrsto zacementirali u umu pod naletom novih neoborivih argumenata. "Uh, kako sam odjednom postao toliko pametan." pomislim i ležeći na krevetu dimeći cigaretu shvatim da sam doživio prosvjetljenje. Jes, prosvjetljenje, drugo ime za demonsku opsjednutost. Krenuo sam prema kupatilu, nakon što sam ugasio čik. Pomalo sam teturao. Ugledavši se u ogledalu odlučio sam odrezati si kosu. "Eto sad sam pravi." ispišao sam se, obukao i izašao van. U um si mi navirale nove misli, niotkuda. Prava eksplozija se događala, a ja sam išao kroz grad ne primjećujući ljude. Niti poznanike. "Razvaljuje, bolje nego joint." zbilja me je ta bujica misli činila sretnim. No sada kada znam istinu da sam zapravo bio opsjednut, pitam se što je demon, ili tko god bio taj entitet, osjećao u tom trenutku. Osjećaju li oni ugodu ili bol kada nekoga opsjednu. Jeli im toplo ili hladno? Naslađuju li se našim neznanjem da su u našoj glavi ili im je teško boriti se s našim mislima kako bi ih potisnuli? Da li im to dođe kao neka tučnjava? I najvažnije od svega, jesu li prisiljeni opsjednuti nas ili to rade po svome nahođenju? Šalje li ih neki vrhovni demon na opsjedanje dijeli li im zadatke tipa "Opsjedni Igora Jurkovića, Asmodeju, evo tebi Marina Azazelu:" "Ne ja bi Marina!" javlja se prekrasna Astarot. Tko zna što se događa tamo, žele li oni to uopće činiti. No meni na dan moje opsjednutosti to nije bilo važno, jer sam se kupao u novim i genijalnim mislima. I s novom frizurom, jer čemu uopće glava služi, osim da udomi demona? |
< | siječanj, 2010 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |