Whisky bar
To see a world in a grain of sand
And a heaven in a wild flower,
Hold infinity in the palm of your hand
And eternity in an hour.
William Blake (1757-1827)
31.01.2009., subota
Ispovijest sataninog čeljada
|
čitanje proze, sviranje gitare, sotonogeneza, rasčaravanje demona i istinitost proturječja (kratki prozni uradak) Križarski ratovi, puni klanja, rezanja glavi, nabijanja na kolac, kuhanja živih zarobljenika, silovanja, prodaje u ropstvo, a sve u slavu jednog boga. A kad imaš takvog boga što će ti onda đavo? Svo zlo je sadržano u tom bogu, u ovom slučaju krščanskom. A to se zlo iskazuje kroz božje dobročinjenje, jer su križari mislili da ubijaju u božje ime, čak i nadnaravno nadahnuti njime. Time je bog zapravo samo demijurg, manje savršen stvaratelj, jer su rezultati njegovih djela suprotni od njegove namjere. A ako bog nije savršen, savršenstva nit nema, već je ono što mu je najbliže, sapravo proglasit ću to savršenstvom to jest apsolutnom istinom, je ono što u jednome objedinjuje sve stvari, a time u jednome ima se ono što se međusobno negira. Dakle proturječje, jer ne možeš imati baš sve a da se međusobno ne pobija? Proturječje jest savršenstvo. Ali o tome malo kasnije, vratimo se na boga i đavla. Dakle đavao napušta igru, jer, kao što je manje moćniji od boga, tako niti njegova zloća nije dorasla božijoj. Stoga što preostaje đavlu? Biti pobunjeni anđeo, anđeo zaštitnik pobunjenog čovjeka. Jer kao što je najgore zlo proizvod deklarativno najboljeg bića, boga, tako u današnje vrijeme najveća nepravda dolazi od deklarativno najslobodnije zemlje, SAD-a, a također najveću nepravdu ljudima državama vrši upavo preko vlasti, deklarativno najmoćnijieg entiteta u državi. Uz takvu slobodu što će ti ropstvo. Pobunjeni čovjek poput đavla nema mogućnost svrgnuti vlast, ali može se buniti, ukazivati na nepravdu. Slabi li se time vlast, ne znam, ali mi se čini da se pobunom zapravo ostvaruje sloboda, odnosno u trenutku pobune čovjek je slobodan. Naime, ako se prihvati život po pravilima vlasti, zapravo se pristaje na ropstvo, jer se pristaje na nešto što vam netko drugi nameće zbog razloga koji samo njemu koriste, a ne vama. Stoga, iako manje moćniji, đavo je pravi vođa i u anagramu i zapravo. I eto dolazimo do proturječja; zašto nešto što se smarta zlim, đavo, zapravo osigurava nešto što je dobro, slobodu. Ja to tumaćim na primjeru i svog života zato to zovem svojom ispovjesti. Ljudi su mi često znali reći kako ne znaju kada se zajebavam, a kada ozbiljno mislim. To ne znam niti ja! Zapravo, čini mi se da je sve što radim i sve što kažem ima i jednu i drugu stranu i ozbiljnost i zajebanciju u sebi, odnosno, u potpunosti je ispunjena i jednom i drugom stranom. To možda zvući kao proturječje, to u principu je proturječje, ali naš svijet je proturječan, stvarnost je proturječna. Svaku stvar, sve što vidite možete interpretirat na jedan ili na drugi način. Sam svijet ili stvarnost je opće prihvaćena interpretacija koja se temelji na opće prihvaćenim stavovima ljudi, koji se dobivaju odgojem i socijalizacijom. Dakle nakakav superego u širem tumačenju nego što ga je iznio Freud. I onda to stvara većinski prihvaćenu sliku o svijetu, kao u jednoj meni dragoj priči gdje se tvrdi da zato što većina vodi dosadna živote, radeći od osam do pet ili kako već, većina zato ima dosadnu percepciju svijeta i kreiraju su dosadnu stvarnost....bolje reći dosadnu interpretaciju stvarnosti. No za njih to zbilja je stvarnost i zakoni takve stvarnosti zbilja utjeću na njih, ali samo zato što su ih prihvatili. To je isto kao što ja znam utjecati na neko tijelo domodara kada opsjednem to tijelo, ali to je samo zato jer me je prihvatio, eto tako. Važno je napomenuti da su ti zakoni dosadno pravilni, bolje reći ograničeni, konačni, jer su proizvod dosadne i ograničene percepcije. S druge strane, oni koji ne rade svaki dan isti monotoni posao, ili ne rade uopće već su posvetili život razmišljanju, lutanju prirodom, čitanju proze, sviranju gitare, sotonogenezi i rasčaravanju demona, a ne sjedenju po uredima ili stajanjem za pokretnom trakom, interpretiraju svijet sasvim drugačije i zakoni takvog svijeta, kakvi god kaotični bili, budući su proizvod bogatije precepcije, se zbilja primjenjuju na njih. No kako su ti ljudi u manjini, njihova stvartnost se proglašava ludošću, oni luđacima i u ustanovama za luđake najčešće trunu. No ipak, ta mogućnost da se sasvim različiti zakoni stvarnosti primjenjuju na članove ljudskog roda pokazuje kako je svijet proturječan i da je glavna istina svega što postoji PROTURJEČJE! I stoga su svi moji stavovi u isto vrijeme i zajebancija, ali i nešto što sasvim ozbiljno mislim i do čega mi je stalo. |
