you just gotta be a jerk.

Možeš li osušiti ove suze, stvari koje plove? Pretvoriti ih u dio vjetra i uklesati ih u obraze? Ako su u Božjim očima još uvijek muž i žena - zacijelo je slijep.
Dok svi traže spasenje svijeta - života, neki smisao u samoći svemira, ja razbijam glavu i škiljim. Ispod dobrog sloja odječe tražim izlaz. No svi izlazi već su popunjeni ljudima koji se SNALAZE. Moraju to naučiti jer konstantno odustaju. Baš da i ima koje slobodno mjesto, ja bih se bojala odustati.

Tražim promjenu, bila bih ona što drži nož pod grlom starog režima, a pobjegla na prvi pucanj novine. Veličala sam izoliranost. I svaki put kad bi me prožela, mater sam vidjela kao jednodimenzionalnu seljanku, a starinu kao prevrtljivca koji nadoknađuje bludnost zapostavljenu zbog obitelji... I to ne prolazi.

Jesam li nakon toga postala čovjek? Stvaram umjetne atmosfere da bih se osjećala zvijezdom pozornice, '' life sucks'' kao poštapalicu, pišem pjesme u obliku nesuvislih rečenica, glumim da podnosim piće, biram prijatelje koji su slijepi na moje mane i gledam se kako bježim od svega toga. Moja najdraža zabluda je da nisam leptir, već leptirica. Izvijam vrat u ritmu života da bih izgledala više od tebe i sebe. I što god da pišem tiće se tebe, a nisam zadovoljna jer si mnogo bolji.

Priznat ću da me ni snaga ne cijeni, jer riječi poput ''volim te'' ili ''uzmi me'', u njima postoje samo obskurno pa ih kukavički ostavljam za tebe i kao miš iz rupe istrčim kad je sigurno, to sve što zajedno nadoknađujemo smiješkom.