Pozdrav

nedjelja , 03.04.2005.

Dok nas sad razni mediji zasipaju činjenicama o Papi, dobrim i lošim stranama, i ja sam se sjetio mnogih sitnica koje sam mogao napisat u donjem tekstu. Onda mi je palo na pamet da bi se o Ivanu Pavlu mogle ispisati (a sigurno i hoće) knjige i knjige... I uvijek će bit još nešto za reć, uvijek će nešto ostat nedorečeno.
Ja ću ga pamtit po njegovom optimizmu i energiji koju je zračio oko sebe (pa čak i u onom kratkom trenutku kad sam ga vidio da prolazi u papamobilu ispred Lisinskog u Zagrebu). Ni u najslabijim danima, ni u najtežoj bolesti, na njegovom licu nikad nisam vidio umor i tugu. Samo jedinstveni osmijeh koji je svima značio puno. Takav duh nijedno tijelo i nikakva bolest nije mogla zadržati.
Još jedan pozdrav čovjeku, u najboljem smislu te riječi.