A stroll down the Memory Lane

ponedjeljak , 27.09.2004.

Nekakva papirologija me natjerala da odem do matičnog fakulteta.
I onda se sve vratilo... Kraj je rokova, a slučajno uhvaćeni fragmenti razgovora u prolazu otkrili su mi one stare studentske dileme - "do kad su upisi? oće bit dekanskog roka? šta si opet pao pismeni?"

Otišao sam do starog aparata za kavu da provjerim da li je kvaliteta još uvijek ista. Naime, postoje dva aparata, jedan starinski i jedan hipermoderni, sa šiframa i čudima. Naravno, stari aparat uvijek je davao bolju kavu. Kvaliteta je ostala ista, baš sam guštao u toj kavi, nakon dugo vremena. Onda lagano krenem prema referadi i nekako mi čudno. Šta? Nitko ne puši na hodniku. Podovi su čisti, nema čikova, a u moje vrijeme je sve bilo puno dima, a na znak "Zabranjeno pušenje" je netko zakačio čik :)) Ha, valjda se i Filozofski promijenio, postao je nekako mejnstrim. Jebote, čak su i WC-i čisti i u njima ima papira. Nezamislivo prije par godina.

I tako, uđem ja u referadu, pokupim neke formulare i vidim za pultom ozloglašenu babu - referenticu za Drugu godinu. I ne da mi vrag mira, idem je nešto pitat, iako mi nije trebala ta informacija, samo da vidim da li je stari plamen još tu. Prvo me je pitala "Koja ste vi godina studija?" na što sam ja bacio osmijeh br. 2 i rekao da sam već diplomirao. Međutim, njoj nije bilo do razmjene ugodnosti i komplimenata, nego mi je samo odbrusila da se onda javim kolegici koja radi s diplomiranima. That's it girl! You still got it! :)

Kolegica koja radi s diplomiranima je neka mlada, nova nada, koju tek trebaju pregazit frustracije administrativnog posla sa uvijek muljatorski nastrojenim studentima. Ipak, za početnicu je iskazala zavidnu količinu birokratske hladnoće unatoč mojim pokušajima unošenja živosti u razgovor o potrebnim potvrdama. "Ispunite, uplatite, ovjerite, obiđite deset soba, pa se javite" sve to uz nezainteresirani pogled u daljinu. Impresivno za aždaju s referade u nastajanju. Blistava karijera je pred njom.

Treba li napomenuti da nisam obavio ono šta sam trebao? U stvari jesam dijelom, ali mi je falilo nekih papira i potvrda. Ma nema veze. Barem sam popio kavu iz starog aparata, vidio referadu i omiljene mi belaj-babe i skužio da sam ipak studirao u neka bolja vremena. Moguće da se to meni samo čini, ali ostat ću u tom uvjerenju.