WestSide1982

"Mi Hrvati !!".
Ovaj uzvik je najponosniji za sve Hrvate koji poštuju i vole svaki potok, rijeku, more, šumu, brdo, livadu, ljude, životinje i sve ostalo što prevladava u lijepoj našoj Domovini.
Isto tako pokazuje snagu, diku, prkos i inat svim zlim silama i daje nam jednu veliku motivaciju u raznim sportskim natjecanjima.
No, u zadnjih par godina sve je tiši i tiši. Ljudi su postali životno opterećeni i ugroženi.
Postali smo ranjivi i bezosjećajni prema svima. Svatko gleda kako da se bori i preživi u ovoj današnjoj Domovini. Nema više te ljepote, nema više dostojanstva i ljudskosti, nema više veselja, pjesme, plesa, druženja, odmora i zadovoljstva u životu.
Tek ponekada ispliva neki tračak svjetlosti i nade koji ima kratki vijek trajanja i brzo nestane toj tmurnoj i opustošenoj Domovini.
Ma nisu nama toliko krive crne sile, nisu krive druge bogatije zemlje, nisu krivi političari, krivi smo mi sebi sami što to dopuštamo i trpimo.
Postali smo roboti koji izvršavaju zadane dužnosti i ne obaziru se na budućnost, jer je to nemoguće planirati. Počelo se živjeti od danas do sutra, u nadi da će nas netko spasiti.
Mladi nas napuštaju, dugovi se gomilaju, a mi smušeni tražimo svjetlost na kraju tunela.
Oglušili smo na probleme, pljačke Domovine, gubitke kuća, života, i svega divnog u zajednici. Isprali su nam mozgove i nametnuli svoje ciljeve i volju. Svi znamo da živimo na rubu svega lijepog i kvalitetnog u životu.
Da li poslije kiše dolazi sunce?
Kada?
Molim vas, probudite me iz tog dugog, mukotrpnog sna?!
Ne želim u inozemstvo, ne želim druge države.
Želim biti ponosan svoj na svome i dalje uzvikivati Mi Hrvati !!

Oznake: Hrvat, domovina, politika