my rose...
Droga ljubavi
Polako klize niz moje lice,
suze tople da se sa mnom druze,
one znaju kako pati srce,
pravu pomoc ne mogu da pruze...
U mojoj glavi nizu se misli,
u ogrlicu tesku kao kamen,
oko vrata ne moze da visi,
niti moze spaliti je plamen...
U oklopu tuge zivi moja dusa,
ona ne zna za radosti mnoge,
nikog nema da utjehu pruza,
da pokloni od ljubavi droge...
Da li zivim u drugome vijeku,
pitam se, koji zasluzila nisam,
koliko se pati na ovome svijetu,
dokle ide stvarnost, dokle ruzan san...
Mozda je to moja greska bila,
sto sam sa njim uzivati htjela,
mojoj ljubavi poklonila krila,
a u biti tako nisam smjela...
Nevjernost je ucinila svoje,
ljubavi mojoj slomola je krila,
ja jos trazim sto je bilo moje,
dok lice tuzno tople suze skriva...
U snovima trazim moju srecu,
nikada je tamo pronaci ne mogu,
zato palim mojoj sreci svijecu,
oprastam joj, oborila me s nogu...
Ich bin...
