Baš kad sam naučila da je život predvidljiv,kad sam već odustala od očekivanja da se nešto promijeni,ipak je na površinu izbila čežnja za istinskim susretom s drugim.Odjednom je posve slučajan susret u trenu razorio ionako tanku zaštitnu košuljicu bića i na površinu je izbijala očajnička,duboka usamljenost.Nepomirenost sa životom kojim živim,sa smrću čije tragove već primjećujem na vlastitom licu.Da sam se usuđivala bolje pogledati u ogledalo,vidjela bih da sam osuta mrljama samoće.Dodir s drugim više nije bio vođen mladenačkom znatiželjom prema nečemu još nepoznatom.Dodir je postao načinom zbližavanja,obrana od samoće.Jedino je bilo važno rastvoriti se,razmaknuti sve prepreke u odnosu na drugoga.Biti blizu do kostiju.Biti blizu do smrti.
< | lipanj, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 |
Moje šupljozofije
Blog.hr
Foxxyy
Slučaj i nus pojave
Mislim,dakle...uživaj danas:)
Slatka kao grijeh
Blog od kukuruzne svile
http://borneot1.blog.hr/
Ne idi ispred mene, mogu te ne slijediti.
Ne idi iza mene, mogu te ne voditi.
Jednostavno idi pored mene
i budi moj prijatelj.