Posljednji pozdrav najdražoj prijateljici..

petak , 11.10.2013.

Ovaj tekst ne želim početi sa riječima 'najdraža' ili možda 'najbolja', jer si nam bila puno više od toga. Bila si nešto, što se samo jednom rađa. Istina, mrzim riječi pisane prošlim vremenom, ono staro, dobro jučer kada je bilo i više nego dobro. Kada smo barem imali nadu, da ćeš stati na noge kao nekada i ušetati u razred. Svađe na stranu, bilo ih je mnogo, ali tada nismo razmišljali. Nismo imali pojma da odlaziš zauvijek, bez karte za povratak. Ne zamjeri na teškim riječima, i suzama koje smo danas prolili za tebe. Ostaje prazna klupa, hladni zidovi, tišina u razredu i jedno ogromno sjećanje. Anđele, čuvaj nam mjesto gore, kada i na nas dođe red. Ništa se ne zna, ali je sigurno jedno - svi smo Božiji i Bogu se vraćamo ! Poslije svega, malo koji tekst znači, malo koja slika ostaje u boji i svaka pjesma podsjeća na tebe. Sada barem znam koliko se međusobno trebamo cijeniti, uvažavati i voliti. Ostavljaš prazninu, koju ni jedna osoba više neće uspjeti popuniti. Osmijeh, koji si samo ti imala i sve one šale sa bananom, kad smo sjedile jedna pored druge na praksi. Slike ne prestaju da lete pred mojim očima, suze ne staju, a sjećanja ubijaju. Neka ti je laka crna zemlja, neka te Dragi Bog čuva uz sebe, uz najljepše anđele raja i najjače moguće svijetlo na drugom svijetu. Ne zaboravi nas, kada gore sretneš neke nove ljude, onako lijepe i bezgriješne. Mi možda jesmo bili nefer, čudni i ponekad ljuti, ali te nikad nismo prestali voliti. Čak i oni, za koje si nekada smatrala da nemaju srca, danas su se slomili na pola i suzom ispratili tvoje posljednje otkucaje srca. Vidiš, neke se osobe vješto skrivaju iza svojih zidova, a ti si ih neplanirano uspjela srušiti, zauvijek. Anđele mali, pola toga nisi doživila, ali barem nisi stala. Pravi život i uživanje za tebe tek počinju. Zauvijek si voljena, zapamti to. Tijelo si dala crnoj zemlji, a dušom si još uvijek učenica III4 razreda, odlikašica i vječiti veseljak. U našim srcima smrti nema, tu se svijetlo ne gasi nikada i ne postoji ni jedan aparat, koji će te opet uplašiti.. Čekaj nas i kada se opet spojimo, ništa nas rastaviti neće ! Ovim putem ti želim uputiti posljednji pozdrav, u svoje ime i ime cijelog III4 razreda, neka bude proklet 11.10..