Uzela sam malo soli te je počela sipati po rubu prostorije gdje je bila skrivena Tajna. Bila sam sada jedna od Čuvara Tajne, tako da sam se morala dobro brinuti o tome da je nitko od naših neprijatelja ne otkrije. Za sad mi je dobro išlo. Bila sam Čuvar već četiri mjeseca pa mislim da sam dobro napredovala. Nikome se nisam ni usudila reći koja je Tajna, ali sam išla u školu.
Uskoro ću morati odlučiti između svijeta iluzije i svijeta stvarnosti. Teško je jer svijet stvarnosti je opasan, a moj, svijet iluzije je bolji i malo manje opasan. Saznala sam za to vrlo jednostavno… preko Adriane.
Flashback
Adriana se ponašala vrlo čudno. Stalno me je odmjeravala, ali pravila sam se da to ne primjećujem. Svake sekunde je pogledavala prema meni kao da sam neko čudovište… i onda joj je prekipjelo. Laganim koracima mi je prišla, suzila je oči kao i u školi te počela, s prezirom, pričati mi nerazumljive stvari. Prvo je ništa nisam razumjela, a onda je počela pričati razgovjetnije tako da sam je čula puno bolje.
«Ovo je iluzija, Kennedy. Ovo nije stvarni svijet. Ovo je tvoj svijet koji si stvorila kada si otišla iz stvarnog svijeta gdje si bila Sunčeva Ratnica. I ja sam bila tamo… i Kem… koji je pošao za tobom. Mene si nekako ponijela, a Kem je htio otići s tobom. I tako smo se našli tu… I to samo zbog tebe. Tu su se našli i naši neprijatelji. Helen i Cinthany. Još samo nedostaje Robert iliti Mision. Moraš odlučiti... imaš četiri mjeseca… hoćeš li ostati u iluziji, ovom svijetu, ili ćeš se vratiti u stvarni svijet, gdje ćeš biti Sunčeva Ratnica i borit ćeš se protiv zla. Odluči… imaš vremena.»
«Ne razumijem… kažeš da moram odlučiti između iluzije i stvarnog svijeta. To znači da ovaj svijet ne postoji?» zbunjeno sam je upitala.
«Tako je. Imaš vremena. Za sad se samo brini o čuvanju tajne.» i otišla je, a mene je ostavila da stojim zbunjena. Nisam znala što da učinim. Stajala sam i gledala kao tele u šarena vrata. Bila sam skroz zbunjena. Nisam znala što da učinim. Morala sam dobro promisliti i za to sam imala četiri mjeseca. Činilo se kao nemoguća misija jer je za mene četiri mjeseca bilo premalo vremena. Trudila sam se misliti, usredotočiti, na nešto drugo, ali nisam mogla. Stalno sam mislila na ono što mi je Adriana rekla i tu je bio kraj priče.
Sve je bilo previše zamršteno da bi se opisalo.
End of flashback
Tako je bilo. Imala sam još samo par sati za razmišljanje, a još uvijek mi se činilo da mi je nemoguće za odlučiti. Bilo je moguće da Adriana odmah sada dođe, a ja nisam znala odgovor. Bojala sam se. Sada sam se bojala oba svijeta. Svi svijetu su bili previše opasni za mene. Mogla sam stvoriti sto svjetova pa mi se nijedan ne bi svidio. Možda je još najbolja opcija bila smrt, ali nisam željela umrijeti. Htjela sam živjeti. Htjela sam možda i u stvarni svijet… a možda sam htjela i ostati ovdje. Kako god pogledam, svugdje je isto. Svugdje vlada zlo, ili se dobro bori protiv zla. Sve je ovo zamršteno… sve je preteško za objasniti.
Čujem korake. Adriana? Sigurno se odlučila da će prije doći. Da. Bila je to ona. Vidjela sam njezinu smeđu kosu iza grmlja. I izašla je. Nije htjela čekati da išta kažem jer je odmah počela govoriti… pričati… a onda je prešla na stvar.
«Govori. Što si odlučila? Iluzija ili stvarni svijet?» Još sam jednom dobro promislila prije odgovora. Čuvarica ili Sunčeva Ratnica? Kada bolje razmislim, sve je isto. Sve isto. Sve je preteško da bi se živjelo.
«Odlučila sam… Kada razmislim, sve je isto tako da ne odabirem ništa od toga. Odlazim. Odlazim iz ovog svijeta. Svega mi je dosta. Bolesna sam od svega. Nadam se da ćemo se još vidjeti Adriana, a za sad… do viđenja.»
Potrčala sam te sam se bacila u ponor. Otišla sam iz svih svjetova. Kada stvarno razmislim, bolja je smrt od života. Puno bolja jer tamo nema boli… tamo nema ničega što ti može nauditi i nema neprijatelja koji te može ubiti. Sve je savršeno… savršeno da bi se živjelo.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv