welcome2

četvrtak, 25.08.2005.

Koma(rija)

Danas je na redu bilo upoznavanje drugog dijela staze utrke.. i kao i kod prvog dijela, istražen je samo dio drugog dijela :l
Išao sam malo zaobilazno.. i ukazala mi se panorama Pazina.. iz daleka izgleda kao Tokyo, ali nemojte se prevariti :l

Onda sam htio slikati jelene lopatare, ali, vrlo su plašljivi, pa su odpatinali u šumarak prije nego što sam stigao aktivirati moj tromi aparatčik.. nije mi ostalo ništa drugo nego slikati ogradu..

Negdje kod skretanja za Gologoricu sreo sam Vlč Iliju, pa mi je objasnio gdje smo prekjučer krivo skrenuli i poželio puno uspjeha.. i tako, nastavim ja prema Pazu, prije skretanja sa asfalta stop na mjestu gdje pogled puca (ma niko ne puca, to se tako kaže:l) na Učku i Boljunsko polje ispod nje..

I onda skrenem ja stramputicom i zaglibim u nekoj šumi.. nakon duge i iscrpljujuće borbe sa granama i grajom skužio sam da je najbolja taktika ostaviti biciklu na jednom mjestu dok ne nađem put za oboje.. nakon junačke borbe, snagom uma i mišića uspio sam se nekako iskobeljati i dovući do korita rijeke Boljunčice..
Govora o kupanju nije bilo, ali sam se skoro okupao dok sam je prelazio biciklom :l

Onda neke livade i njive, pratim trag Lade nive (ili traktora Zetora) i ugledam cestu širine niti 2 metra..
u tom trenutku mi je izgledala kao autoput i veselo nastavim oštrom uzbrdicom.. sa desna je Boljun, znači da sam na pravom putu..

To su ove kućice na brdu..

Uzbrdice i kratke ravnice se izmjenjuju sve do dolaska na glavnu (neznam dal spada u razvrstane ili nerazvrstane, niti ča to znači:l) cestu..

stop

Tu sam stao, izvadio kartu, bilješke i pisaći stroj i zaključio da bi bilo ok preko izvjesne Komarije otići u Borut odakle mi je 40ak minuta laganini pedaliranja do Pazina..treba malo istražiti još neistražene krajeve i krajobraze, a ne se ponavljati..
Vođen ovom mišlju vodiljom upustih se u avanturu.. stignem ja do te Komarije.. selo u kojem se ništa nije promjenilo od srednjeg vijeka ili ranije..par ruševnih kuća, nešto se dimi iz njih...

Dalje sam nastavio gurajući biciklu jer je bilo nemoguće voziti.. evo još jedan pogled na Komariju, Boljun, Učku u oblacima, pa se ne vidi dal montiraju radar gore..

I onda sam stigao na kameni plato.. na kojem isto nije bilo baš za se voziti.. valovit je, možda bi čamcem išlo bolje..

Dalje mi se nije dalo slikati, bio sam već koma ..guram biciklu kroz šumske puteljke još kojih pol sata i onda polako doma...