Vrijeme je da nešto stavim na blog, kako bi moji vjerni čitateljice i čitatelji imali po čemu klikati i diviti se tom suptilnom osjećaju za zapažanje trenutaka koje treba ovjekovječiti :) lol
Znam da bi većina vas htjela da stavljam slike ljudi, ali hebiga, bed mi je nekoga staviti bez pitanja, a kada pitam onda bolje da ne pitam. :)
Ipak, evo jedna slika sa preslatkom M. Ukoliko vam se svidjaju moji umjetnički uratci, slobodno ostavite komentare ushita i divljenja:)
Uživajte cijenjena publiko.



Evo, blog mi se pretvorio u pisanje o svemu i svačemu. Malo se odmakao od početno zamišljene koncepcije, al nadam se da vam nije žao. Slijedi fotoreportaža sa natjecanja u žderanju. Ja se nebi nikad javio za tako nešto, ali zainteresiranih nije manjkalo. Dapače. Šajeta je vodio žderanje, iako mi se činilo da bi radije bio žderač nego voditelj. Nisam baš skužio propozicije i ko je pobjedio, ali svi su dali sve od sebe. Oprez!- Ne pokušavajte ovo kod kuće!

Potamanjeno!

Neke zgodne cure..

Neki zgodni dečko..lol:)

Wayout doors.
Jučer je u Umagu na otvorenju ATP Croatia open turnira svirao omiljeni Đole. Došli smo dva sata prije koncerta, pa malo zujali naokolo. Unutra smo ušli tek 20ak minuta prije najavljenog početka, i skoro ostali bez dobrih mjesta. Ali, uspjeli smo nekako zauzeti solidne pozicije i onda su na binu počeli dolaziti glazbenici i uključivati se u uvodni instrumental svaki sa svojim instrumentom. A kada se Đole popeo na binu erupcija oduševljenja i ovacije Đole, Đole..
Pun stadion, tj. teniski teren i tribine. Više od 5 000 duša njihalo se i pjevalo tri sata sa Novosadskim kantautorom. Led je probio "Prvom ljubavi", evergrinom, kako ga je odjavio, pa su zatim usljedile mnoge poznate, brže i laganije stvari.
Dobar je bio "Boža zvani Pub" i "Vasa Ladački". Iako ja više volim brže pjesme, dobre su bile i one spore d-mol plakalice.
Đole, kako voli pričati između izvedbi, spomenuo je puno tema koje su razvedrile i nasmijale publiku, a nama Pazinjanima koji smo se tamo zatekli u dosta velikom broju zapela je za uho dilema dal se Pazin izgovara sa izduženim "i" ili sa kratkim naglaskom na "i". Naravno, kratko.
Koncert je završen nakon nekoliko biseva, jer je nestalo (ili je neko isključio) struje...
Reflektori su se upalili, Đole i majstori na glazbalima su se zahvalili i poklonili publici.
Pošto mi je aparat blago rečeno slabašnih performansi, slike su ispale dobro uglavnom na fajruntu, pod upaljenim reflektorima.
evo par fotkača:

Tj. ne baš sa obale, nego od Pazina do Poreča..
pa krenimo redom..

Mili rodni grade nad jamom ostavljam te na trenutak. Migriram prema obali..
Al vratit ću se ja brzo. Budi mi dobro i nemoj papati ljude:)

Nalazimo se pred dragom.. sada se treba spustiti po makadamu i popeti do Kringe (one kuće gore).. bolje da požurim..

Dno drage.. ostaci ljudskog djelovanja.. možda su se ove bale dokotrljale dole kad ih je neko gurnuo odozgo

Na jednom od brojnih nadvožnjaka preko posljednjeg kraka istarskog ipsilona...

Sveti Lovreč Pazenatički

Lijepa crkva u Fuškulinu..

Naposlijetku more.. znam da se ne vidi mnogo, i da bi vi još slika sa mora, ali ni fontana nije loša..
Uživajte!
Moram pohvaliti moje kolege iz Sportskog društva Trickeri, koji u ovom trenutku sudjeluju u planinarskoj utrci na Velebitu. Dva dana, 75km najljepše hrvatske planine. Nadam se da neće nikog popapati medvjedi sada po noći:) Vedran, Bojana, Sanda, Mauricio, Senad, Ivan, Tomo puno uspjeha i vidimo se nakon utrke!
Evo malog fotoizvještaja sa vožnje u Pazin iz Rijeke :
Vrijeme nad kvarnerom nije bilo baš ljetno.. Pogled s Kastva..

Ali ipak niti jesenje.. Također pogled s Kastva..

Malo sam se zaustavio pred Bregima..

.. i u Bregima... Preluk, Rijeka, Kvarner.. breathtaking..

Uslijedio je uspon na Veprinac, zaboravio sam da postoje i drugačije ceste koliko je bio dug:)

a i nakon Veprinca opet uzbrdica sve do Poklona..

Ulazak u park prirode mirisao je na kišu. Palo je par kapi, pomislio sam, neće valjda..

Ali pokazalo se da je procijena o vremenu bila točna..kišica je ubrzo prestala, a učinak je bila lijepa duga..
(nažalost nisam snimio puni luk:( , if I could turn back time..)

Na 27mom kilometru uzbrdica se pretvorila u nizbrdicu.. na lijevo vidim putokaz za Malu Učku..

A ravno naprijed, pogled na mili istarski rodni kraj :) ..

Ipak, vrijeme nije bilo idealno, pa je valjalo krenuti..

Na odmorištu voda nije za piće...ali malo odmora ne škodi..kad je već odmorište tu.. :)

Učku smo ostavili iza nas, danjeg svjetla je sve manje.. Treba spremiti fotić i požuriti u Pazin..

Danas sam napravio jedan malo duži trening. Biciklom od Rijeke do Muna i natrag. Sad se neki od vas pitaju gdje su Mune? Mune su malo mjesto na Ćićariji, blizu granice Primorsko-Goranske i Istarske županije.
Najnaporniji dio je svakako bio uspon prije i poslije Zvoneća. Sada se neki od vas pitaju gdje su te Zvoneće? Pa najkraće rečeno u blizini stare ceste Rijeka-Rupa. Po putu sam uočio čitav niz mudrih i poučnih poruka (!). Snimio sam slijedeće:

Mnoštvo jelena (ne ovih iz vaterpolo ekipe) me pratilo u stopu:

Uglavnom. Vožnja do Muna i natrag je trajala nešto preko 4 sata, a mjerač kilometara se na kraju zaustavio na 70km.
Nakon tih Zvoneća uspona (ako nemate kondicije i dobro napumpane gume ne pokušavajte to kod kuće! hmm, tj kod Zvoneća) prevladavali su lijepi pejzaži kao šta se može vidjeti na slikama:

To je bila nagrada za uložen trud.
Nakon ove duuge, ali ne pretjerano oštre uzbrdice uslijedili su hupseri, i u nešto ležernijem tonu nastavio sam do Žejana. Tamo sam shvatio da sam dohvatio petu autobusnu zonu:)
Nikad nisam išao autobusom do pete zone, ali za nešto treba poslužiti i bicikl:

Nakon još kojeg kilometra po zbog radova suženoj cesti, konačno sam stigao u Mune. Postoje Vele i Male Mune udaljene nekoliko stotina metara. Zbog vremenskog cajtnota nisam ulazio u selo, ali sa ceste je prekrasno:
Onda sam okrenuo nazad, da me ne uhvati mrak na putu, inače bi još malo produžio u istraživanje prema Županiji Istarskoj. Vidio sam neke izviđače, ali ih nisam slikao, i u Rijeci sam bio za oko 1h i 45min. Natrag je išlo puno lakše.
Evo još par fotkača.

I na kraju jedna mala škola zdravlja. Evo kako to ružno izgleda kada se puši:
mex
Ako uzmemo da je svjetski rekord u maratonu 2h i 6minuta, i uzmemo dužinu staze 42km i 195m i onda sve to izračunamo, dobijemo da se svjetski rekorder pri postavljanju rekorda kretao oko 20km/h ili oko 5,5 metara u sekundi. Dakle, prosječno 100 metara za 18 sekundi. 18 sekundi izgleda sporo? Probajte držati taj tempo. Ja uspjevam. Biciklom. Po nizbrdici.
:)
pozdrav
Gotovo sam zaboravio na stranicu www.webshots.com, gdje sam nekada uplodao svoje fotkače. Sada sam bacio oko što ima pod sports gallery. I ima štošta zanimljivoga. Dosta visoko kotiraju neke galerije naših sjevernih susjeda. U svakom slučaju, ako vam fali poticaj za trening ili jednostavno želite vidjeti amaterske penjače, mountain bikere ili trkače na djelu iz svih dijelova svijeta kliknite najprije
ovdje pa onda na Sports. Uživajte!
Prošlu subotu na jezeru Zarečkog krova u blizini Pazina održan je treći, već tradicionalni, vaterpolo turnir.
Bilo je tu još svega: natjecanje u skokovima, izložba slika mladih autora, party u večernjim satima.
Zbog cijelodnevnog trajanja, priličan broj skakača u vodu je "disappear" kada je došlo vrijeme skokova.
Ali svi koji su nazočili bili su zadovoljni prikazanim. Štoviše, bili su oduševljeni. Pobjednik u skokovima u vodu je Goran, a pobjednici
vaterpolo turnira su kadeti porečkog Neptuna. Organizatori su Rovinježe (dvije ekipe) odmah odvojili u
posebnu kategoriju kako bi turnir zadržao kakvu-takvu neizvjesnost. Oni su si potom odigrali jednu partidu međusobno.
Iznenađenje turnira, pazinska ekipa Jeleni, unatoč povećoj količini popijenog piva uspjeli su se probiti do finala. Ipak, mlađahni kadeti Neptuna bili su pretvrd orah i prvo poluvrijeme je završilo 1:0 u njihovu korist. Konačan rezultat nećemo spominjati. Trickeri, iako sa dvije ekipe, nisu se uspjeli probiti dalje od prvog kola, ali je zato ženska ekipa osvojila prvo mjesto u svojoj kategoriji. Sve pohvale Toniju i udruzi Veliki mali čovjek na uloženom trudu oko organizacije i pronalaženju sponzora. E, da. Nesmijem zaboraviti spomenuti komentatore-suce Morisa i Arbeta koji su svojim duhovitim opaskama i sudačkim odlukama dizali atmosferu cijelo vrijeme.
U takmičenju u skokovima suci su bili neki Francuzi koji su cijelom spektaklu dali međunarodni karaker:)
Vidimo se iduće godine!

Na zadnjoj slici se vidi kako Zarečki krov na rijeci Pazinčici izgleda u proljeće..
Bismo mi na Rab otoku. Lijepo bijaše.
Evo par slički.
Klikni uovđe: Link
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Sportski:
zgubidanije
istrabike
ironmoon
wai
ironije
melez
da_vinci
running man
blokic
gempard
valjevo
mosor grebbening
mtb planet
mtb istra pazin
Planetarno popularni:
krešimir mišak
novac
šumarka
eurosmijeh
pegy
davorko vidović
zackoljice
istra.blog
alternativa
Blogovi prijatelji:
kajgana
blokche
seti
lola u žurbi
tapija
jarac
chokoladna
mexicana
Last, but not the least:
robierre
d.s.o
bookaleta
alternativa naslovnici

radioklub pazin
vip
glas istre
trickeri
pustolovi
adventure portal
index.hr
net.hr
ipazin.net
gmail
naslovnica bloga
video vijesti
stimes
gazzetta
24sata
pitanja i odgovori
istrakon
planinarski savez
najave utrka
astro portal
wikipedia
imenik
eng-hrv rječnik
flashearth
webmajstori
teamcroatia
jutarnji
stereo
cinestar
Save the world :
ekološki magazin
prijatelji životinja
zaustavimo trgovanje ljudima
civilno društvo
svjetlosno zagađenje
welcome2blog@gmail.com
Moji Pazinjanci:
cesko_jr
tapija
asiadark
bookaleta
električni nakit
+ javite mi (se) ako znate još koga...

