Jučer je u Umagu na otvorenju ATP Croatia open turnira svirao omiljeni Đole. Došli smo dva sata prije koncerta, pa malo zujali naokolo. Unutra smo ušli tek 20ak minuta prije najavljenog početka, i skoro ostali bez dobrih mjesta. Ali, uspjeli smo nekako zauzeti solidne pozicije i onda su na binu počeli dolaziti glazbenici i uključivati se u uvodni instrumental svaki sa svojim instrumentom. A kada se Đole popeo na binu erupcija oduševljenja i ovacije Đole, Đole..
Pun stadion, tj. teniski teren i tribine. Više od 5 000 duša njihalo se i pjevalo tri sata sa Novosadskim kantautorom. Led je probio "Prvom ljubavi", evergrinom, kako ga je odjavio, pa su zatim usljedile mnoge poznate, brže i laganije stvari.
Dobar je bio "Boža zvani Pub" i "Vasa Ladački". Iako ja više volim brže pjesme, dobre su bile i one spore d-mol plakalice.
Đole, kako voli pričati između izvedbi, spomenuo je puno tema koje su razvedrile i nasmijale publiku, a nama Pazinjanima koji smo se tamo zatekli u dosta velikom broju zapela je za uho dilema dal se Pazin izgovara sa izduženim "i" ili sa kratkim naglaskom na "i". Naravno, kratko.
Koncert je završen nakon nekoliko biseva, jer je nestalo (ili je neko isključio) struje...
Reflektori su se upalili, Đole i majstori na glazbalima su se zahvalili i poklonili publici.
Pošto mi je aparat blago rečeno slabašnih performansi, slike su ispale dobro uglavnom na fajruntu, pod upaljenim reflektorima.
evo par fotkača:

Post je objavljen 24.07.2005. u 13:45 sati.