Okrenila sam se i ugledala Mariu.
Upitno sam je pogledala.
Na licu mi se izražavala odbojnost.

Nas dvije se nikada nismo mogle podnijeti. Pa tako ni sada.
Jednostavno ona meni nije odgovarala kao osoba, a ni ja njoj.

U ruci je imala nekakvu omotnicu koju je nesigurno prebacivala iz ruke u ruku.

"Što je?" – hladno sam upitala.
"U mojoj kući se održava tulum za kraj školske godine. Doći će skoro cijela škola." – uzbuđeno je govorila
"Pa eto... Dođi ako želiš. Ovo ti je adresa."
Predala mi je omotnicu.

"U redu." – rekla sam i otišla


Požurila sam se na autobus koji je vozio malo izvan Venecije – baš gdje živi moja teta.
Čekala sam na stanici nekoliko minuta jer je kasnio.
Uključila sam svoj mp4 i stavila slušalice na uši, te pojačala do maksimuma.


***
"Rose, dođi i pomozi mi iznjeti ovu tortu u vrt." – povikala je moja teta Patrizia
"Evo dolazim."

Provlačila sam se kroz masu gostiju koji su se nalazili u dnevnom boravku da bi došla u kuhinju.

"Šta je previše, previše je!"

Nekako sam se probila do kuhinje i čim sam ušla dobila sam tortu ravno u ruke. Zaljuljala sam se i skoro pala od težine torte. Mislim da je imala nekih 10 katova.
Stvarno pretjeraju!
I to uvijek isto svake godine!

Odnijela sam tortu u vrt i sa olakšanjem primjetila da se većina ljudi već tamo nalazi pa nisam imala poteškoća sa probijanjem.

Stavila sam je ispred Riccarda i onda su svi počeli pjevati.

***

"Napokon gotovo." - umorno sam rekla
"Da... Moja majka stvarno nije normalna." – rekao je Carlo

Carlo je Riccardov brat. Stariji je od mene godinu dana. Ima 16 godina.
Jedino se s njim družim dok traju ova glupa slavlja.
On i ja se uvijek iskrademo i odemo u njegovu sobu. Tamo slušamo glazbu i zabavljamo se na svoj način.
Uvijek me nasmije sa svojim šalama. Pa je tako bilo i ovoga puta.

Osmijeh mi se nije skidao sa lica. Mislila sam da ću se ugušiti od smijanja – upravo je prepričavao neku zgodu iz škole.

"Ti mene uvijek uspiješ razveseliti." – rukom sam brisala suze koje su nastale zbog erupcije smijeha
"A tko će ako neću ja?" – vragolasto se nasmiješio

"Rose!!" – netko se zaderao

"To je vjerojatjno moja majka." – kiselo sam rekla –" Vrijeme mi je da gibam."

Digla sam se sa kreveta, pozdravila Carla i izašla iz sobe.
Dok sam se spuštala stubištem, vidjela sam majku kako me dolje čeka.

"Hajde, vrijeme je da krenemo." – oči su joj bile vlažne

Nešto se dogodilo.

"Mama, što je bilo?" – zabrinuto sam upitala
"Pozdravi se sa svima." – izbjegavala je odgovor – "Čekam te u autu."

Zbunjeno sam je gledala.
Nije mi preostalo ništa drugo nego se ići javiti baki i teti.

***

U autu je cijelim putem vladala tišina.
Majka nije ništa govorila, a ja je nisam ništa pitala.

Odsutno sam gledala kroz prozor i razmišljala.

Vjerojatno se posvađala sa bakom... Ona joj uvijek nešto zanovijeta, a moja majka je osjetljiva te joj se suze u očima pojave uvijek kada je bijesna.
A bijesna je kada se svađa sa bakom....
Da...baka je kriva.


Auto se zaustavio ispred naše kuće. Majka je izgasila motor, te smo izašle i uputile se
prema ulaznim vratima. Ušle smo u kuću i čim smo ušle zazvonio je telefon. Javila sam se. Bila je baka koja je trebala moju majku.
"Mama, telefon za tebe. Baka."

Nije pokazivala nikakve znakove, samo je uzela telefon u ruke.
Otišla sam u sobu i sjela na krevet.

Nije mi se još spavalo, a nisam znala što raditi.

Upalila sam računalo i spojila se na internet. Spojila sam se na messenger.
Nitko zanimljiv nije bio online te sam brzo odustala od toga.

Odlučila sam se otuširati jer je bilo prevruće, a hladni tuš bi mi godio.
Uzela sam stvari za tuširanje i krenila prema kupaonici. Putem sam čula:

"Ne, ne moraš mi ništa objašnjavati. Znam ja što se dogodilo, sjećaš se?"
Lice joj se namrštilo.
"Ma daj majko molim te. Ne može se on tek tako pojaviti nakon 15 godina. 15! I tražiti da ga Rose obožava i zove taticom!"

Namrštila sam se i približila da bolje čujem.

"Nijedan rođendan, Božić se nije sjetio poslati čestitku. Samo to. Vjerojatno ne zna ni kada joj je rođendan." – ljutito je rekla
"Ma što je tebi? Pa normalno da ga nisam zvala nakon što je onako kukavički pobjegao!"

Malo je zastala te rekla:
"Ma i da sam sada u takvoj situaciji učinila bih isto. A ti se prekini miješati u moj i Rosein život."
"Ako ga ona odluči posjetiti, može, ja joj ne branim. Ali ne želim da se razočara u njemu. Opet."


Što?
Nije se valjda vratio?