Mi živimo u stanu u jednoj staroj zgradi. Malo dalje od centra.
Do škole moram pješačiti nekih 7 minuta.
U Veneciji mi je ugodno. To kao da je grad stvoren za mene. Ali možda to govorim jer tamo živim od kada znam za sebe. Paše mi klima, ljudi... ma sve.
Najljepše mi je kada se ujutro probudim i iziđem na balkon s kojeg se pruža savršen pogled. Pruža mi neki mir, spokoj.

Ljudi su ovdje simpatični i prijateljski raspoloženi.
Nedaleko od naše zgrade se nalazi tržnica kroz koju ja svakodnevno prođem. Tako me tu već svi poznaju. Teta Giullia (jedna starija gospođa koja prodaje voće) me uvijek veselo pozdravi i čudi se kako sam takoo mršava i kako ništa ne jedem pa mi da jabuku ili neko voće.
To mi uvijek izmami osmijeh na lice jer je to naša mala svakodnevna rutina.


Baka i djed žive isto u gradu ali imaju imanje izvan Venecije u jednom malom selu. Tu drže mnoge životinje pa se tamo nalazi i moj konj.
Prednost bogate rodbine je ta što dobiješ što poželiš bez obzira na cijenu. Pa je tako mala Rose, odnosno Anna jer neće mene baka zvati nekim britanskim imenom koje je podsjeća na ljigavca od mog oca.
Upravo tako.
Gdje sam ono stala? Ah, da. Pa je tako mala Rose/Anna dobila za osmi rođendan svog vlastitog konja. Mito i korupcija... ma kažem vam.
Ali zato sam trebala svaki vikend biti kod njih.
Da, tako je. Svaki prokleti vikend.
Ali isplaćivanje je završilo... hvala Bogu.

Možda zvučim nezahvalno, ali tko se ne bi tako ponašao kada ima baku koja ne može prihvatiti da je starica i djeda koji uopće nema svoje ja.
Baka je opsjednuta svojim izgledom i krpicama. Ona vam nosi samo marke i ide na bezbrojne tretmane za lice i tijelo. Vječito u ruci nosi cigaretu i pije samo viski. Ozbiljno. Starica od 60 godina.
Moj djed je pak čovjek kojeg se ne pita puno. Izvadi novčanik i stvar je riješena. On se boji bake, tako da je ona u svemu glavna. On ide u razne golf klubove i sve te stvari za bogate starce tako da je rijetko kada u kući. Ljubav između njega i bake se nakon 40 godina braka ugasila. Ako je uopće i postojala.

Ja sam njih voljela. Stvarno jesam. Ali kada malo sazrijete, shvatite da svijet nije kakvim se čini, pa tako ni moji nonno i nonna.


Moj život uopće nije loš. Ali ipak mu nešto fali.

Otac.
________________________________

Zrake sunca su doprijele do mog lica koje se namršitlo. Okrenila sam se i protrljala rukama oči. Zijevnila sam i uspravila se. Rukom sam tražila sat po noćnom ormariću. Bilo je 9 sati. Još jednom sam zijevnila i protegla se. Lupila sam rukom o zid.
"K vragu! To samo ja mogu." - gunđala sam

Izašla sam iz kreveta sva mrzovoljna, gunđajući sebi u bradu. Došla sam u kuhinju u kojoj se već nalazila moja majka. Sjedila je za kuhinjskim stolom. Jela je žitarice i čitala novine.
"Dobro jutro uspavana ljepotice." – sa smješkom je rekla.

Moja majka. Osoba kojoj se najviše divim. Tako vedra i optimistična. Uporna i brižna. Odgojila me bez ičije pomoći unatoč svim nesretnim okolnostima.

"Jutro." – promrljala sam
"Netko nije dobre volje jutros."

Ništa nisam odgovorila. Uzela sam mlijeko iz hladnjaka, Nutellu i kruh iz ladice te sjela.
Pažljivo sam mazala kruh, te ulila mlijeko u šalicu. Sa užitkom sam doručkovala.

"Danas ti je dodjela svjedodžbi." - podsjetila me majka
"Uh, da. Skoro sam zaboravila. U 11 sati."
"Da. Pa zato nakon što ti završi, dođi u tete jer sam joj rekla da ćemo joj pomoći pripremiti stvari za rođendan."
"U redu."

Danas Riccardo, moj rođak, slavi peti rođendan. Na proslavi će biti sva moguća rodbina. I zato se moran svima smješkati i čuvati svu malu dječicu.
Bit će veselo.
Jedva čekam.

Moš si mislit.


Nakon doručka sam otišla u kupaonicu kako bih se spremila. Otuširala sam se, ali nisam znala što ću obući.
Tako sam stala ispred ormara dok su kapljice vode iz moje mokre kose, kapile po podu. Nisam se na to obazirala.
Na kraju sam se odlučila na crnu lepršavu suknjicu, ljubičastu majicu kratkih rukava sa nekim crnim slovima i crne starke. Stavila sam ljubičasto – crni obruč koji je upotpunio kombinaciju.

Iz kuće sam krenila u 10 i 50.
U školu sam došla na vrijeme.
Ušla sam u učionicu gdje su se već nalazile moje kolege iz razreda. Malo smo popričali i zatim je došla razrednica.
Podijelila nam je svjedodžbe, rekla vidimo se na jesen i to je bilo to.
Ustala sam se iz klupe i krenila prema vratima kada me je netko zovnio.