Rose Fuello.
Imam i srednje ime kojeg rijetko spominjem – Anna, a majka mi je dala svoje djevojačko prezime.
Majka mi je Talijanka, a otac Englez. Ta veza nije dugo trajala. Bila je to samo jedna mladenačka zabluda da bi moglo biti nešto, a bilo je ništa. Upoznali su se u Veneciji gdje je moja majka živjela, a otac došao na putovanje. Trajali su jedno ljeto. Čak. Zatim je moja majka ostala trudna sa mnom, a otac je sa željom da ostvari karijeru, a ne da sa 20 ima dijete, otputovao natrag u Englesku. Nikada ga nisam upoznala.
Moja majka u početku nije željela zadržati ono što ju je odvojilo od najdražeg. Ali kako su njeni roditelji uzorni kršćani, pobačaj nije bila opcija koja se priličila jednoj mladoj kršćanki. I tako je rodila mene. Poslije mi je rekla da je čim me je ugledala zaplakala od sreće i duboko se pokajala što je ikada pomislila na abortus. Da, baš.
I tako me samostalno podigla, uz pokoju bakinu i djedovu pomoć.

Sada je moja majka uspješni turistički vodič u jednoj turističkoj agenciji.
A ja.... ja sam jedna petnaestogodišnja djevojka.
Živimo u Veneciji.
Moji baka i djed su potomci stare talijanske plemićke obitelji, tako da su pa moglo bi se reći - imućniji. Ali mi nikada nismo ovisile o njima.
Na to sam ponosna. Na to kako me je majka odgojila bez ičije pomoći. I dobro sam ispala. =)

Uživam u životu u Veneciji i lijepo mi je tu sa majkom, ali imam skrivenu želju koju nikada nisam rekla majci. Želim posjetiti oca u Engleskoj.
Zanima me tko je taj čovjek za kojeg mi kažu da sam ista kao on. A to je vjerojatno i istina. Nisam povukla svoje talijanske korjene.
Majka mi ima dugu crnu kosu i plave oči i nije nešto naročito visoka.
A ja imam plavu kosu i plave oči.