Emotional suicide...

četvrtak, 05.04.2007.

Kako drugacije nazvati ovo u sta opet srljam ?
Pogadjate , javila se ... i opet smo vodili jedan od dugotrajnih vecernjih razgovora (2-3 sata TNX to VIP friends 0 kn smijeh ) i iako je postojala neka distanca stvari se opet vracaju u normalu...ustvari vjerojatno u Subotu ne idem klasicno van vec cemo naci neko tiho mjesto i razgovarati dugo u noc kiss smijeh ...(ubit ce me ekipa smijeh )

Ali pustimo nju sada...jeste li kada razmisljali o tome koliko malo cijenimo svakodnevne stvari poput lijepog suncanog dana ili osmijeha lijepe cure u 7 ujutro ili tek kupljenog obicnog jogurta koji je kisel bas onoliko koliko zelite ? Pitate se otkud mi sad ovo na pameti ?
Pa da Vam objasnim...u kuci gdje zivim zivi i moj nepokretni djed koji je do prije par mjeseci (prije mozdanog udara) bio izuzetno agilna osoba koja je svaki dan isla u grad , na trznicu itd. uglavnom bilo ga je svuda...
I posto je do prije par dana vrijeme bilo KATA - FAKIN - STROFA on je naravno bio non-stop u krevetu u svojoj sobi...i sada kada je doslo lijepo vrijeme isfurali smo ga u fotelju i van na balkon...trebate vidjeti njegov izraz lica....kao dijete kada na Bozicno jutro dobije bas onu igracku koju je zelilo a tek kada smo mu pomogli da drzeci se uz ogradu proba stati na noge (samo jedna strana tijela mu je paralizirana) i onda mu prodali sitnu laz da ce brzo prohodati...ma nemogu Vam to opisati...a nama je to normalno , jos jedan suncani dan headbang ...

Toliko danas od mene thumbup