svijet računala1
nedjelja, 30.12.2007.
Kako vratiti izgubljene datoteke?
Nesrećom, nespretnošću, nemarom ili zlobnošću izbrisane datoteke ipak nisu nužno zauvijek izgubljene. Upravo zbog velikog broja pokajnika koji često požele vratiti neke izgubljene podatke, u Windowsima postoji funkcija 'Recycle Bin' (kanta za otpatke).
Pri normalnom brisanju u normalnoj radnoj okolini Windowsa, desktopu ili Windows Exploreru, datoteke i mape se ne brišu konačno već odlaze u Recycle Bin – privremeni spremnik. Ondje čekaju dok ih ne izbrišete trajno ili dok ih ne odlučite vratiti 'u život', odnosno natrag u direktorij odakle ste ih izbrisali. To možete učiniti tako da otvorite Recycle Bin, kliknete na željenu datoteku i u lijevoj traci odaberete 'Restore this item' ili tako da bez selektiranja datoteka odaberete 'Restore all items'.
Datoteke se u Recycle Bin neće spremati vječno, već samo do popunjavanja hard diska 'izbrisanim' podacima. Recycle Bin ima svoju prostornu granicu, određenu kao postotak veličine tvrdog diska. Kad se predviđeni prostor popuni, Windowsi će početi trajno brisati datoteke iz kante za smeće, i to redom kako su u nju prvotnim brisanjem bačene (princip FIFO – First In, First Out).
Moguće je podesiti nekoliko postavki vezano uz Recycle Bin, i to ili općenito ili posebno za svaku od particija na disku. Osim količine prostora koji mu je dodijeljen, možete odrediti da se uopće ne koristi, već da se datoteke brišu izravno, te da vas Windowsi moraju upozoriti prije nego što trajno izbrišete datoteku.
Recycle Bin možete i ručno zaobići pri svakom brisanju na način da umjesto same tipke Delete pritisnete zajedno tipke Shift i Delete na tipkovnici. Inače, datoteke će brisanjem preskočiti Recycle Bin ako se radi o deinstalaciji nekog programa, ako se datoteka nalazila na izmijenjenom mediju poput diskete ili pak ako je brisanje izvršeno iz DOS-a ili obične 'komandne linije' unutar Windowsa.
No čak i ako ste trajno izbrisali datoteku ne znači da joj nema spasa. Ono što obično podrazumijevamo pod brisanjem – da datoteci nestane svaki trag na tvrdom disku – zapravo se uopće ne događa. Windowsi samo označe prostor slobodnim za prepisivanje, a sami podaci ostaju fizički zapisani na tvrdom disku. To znači da ih je moguće spasiti ako se to učini dovoljno brzo, prije nego što prostor koji zauzimaju ne prepišu neki novi podaci.
Zato, ako shvatite da ste greškom izbrisali nešto što niste željeli, a to se ne nalazi u Recycle Binu, još uvijek možete spasiti podatke. No za to će vam trebati poseban program za oporavak izbrisanih datoteka. Sličnih programa ima poprilično mnogo. Neki od primjera su Active Uneraser (www.uneraser.com), File Recover (www.pctools.com/file-recover), Norton GoBack (www.symantec.com/sabu/sysworks/basic/features.html), Recover My Files (www.getdata.com), BinaryBiz Virtual Lab (www.binarybiz.com) ili pak besplatni PC Inspector (www.convar.com). Ako ne želite plaćati, najbolje je odmah se odlučiti za besplatnu aplikaciju. Naime, čest štos s onim drugima jest da će besplatno skenirati disk i pronaći datoteku, ali je neće povratiti dok ne platite licencu.
Šanse da pronađete datoteku će vam se bitno povećati ako ste prethodno particionirali disk, na način da je jedna particija (C:) namijenjena programima, a druga (D: i sl.) podacima. Na taj način, ako ste izbrisali datoteku s D: particije, programi koji se pokreću s C: particije neće svojim privremenim zapisivanjem podataka prepisati njezin prostor. Također, imate puno veće šanse ako na disku ima mnogo praznog prostora, tako da Windowsi neće odmah prigrabiti ono što ste oslobodili posljednjim brisanjem.
Također, program za oporavak trebalo bi instalirati prije nego što vam se dogodi neprilika s izgubljenim podacima. Naime, instalacija novog programa nužno dovodi do zapisivanja podataka na tvrdi disk pa se može dogoditi da željeni lijek bude upravo propast vašim datotekama. Iz istog razloga, kad shvatite da ste slučajno izbrisali datoteku, nemojte raditi apsolutno ništa na računalu. Isključite sve aplikacije i ne dirajte ga. Nemojte ga niti slučajno gasiti ili resetirati jer te procedure također zapisuju podatke na disk. Posljednja stvar koju želite učiniti u tom periodu jest defragmentirati disk.
Da se pokretanjem spasonosne aplikacije s tvrdog diska ne bi prepisali izbrisani podaci, većinu programa napravljenih za tu svrhu može se pokrenuti izravno s CD-a na kojem dolaze, ili pak s floppy diskete. Ako CD ili disketu s programom nemate, otiđite na drugo računalo i nabavite ih, nemojte skidati s interneta na ugroženo računalo.
No što ako je problem ozbiljnije naravi – npr. ako je disk oštećen do te mjere da se na njemu ne može raditi ili ako ni softver za oporavak datoteka ne može pomoći? Naime, uz odgovarajuću tehnologiju, čak i podaci preko kojih je višekratno pisano mogu biti spašeni, pomoću mikroskopije magnetskih polja.
U ekstremnim situacijama nužno se obratiti stručnjaku, tvrtki koja se bavi spašavanjem podataka (data recovery), kakvih ima nekoliko i u Hrvatskoj. Korištenjem posebne opreme, oni često mogu spasiti ono što je naizgled nepovratno propalo.
petak, 28.12.2007.
Kako particionirati hard disk?
Nekoliko particija na jednom tvrdom disku gotovo je neizbježno, kako radi lakše organizacije velike količine podataka, tako i zbog performansi diska. Naime, pravilo je da jako velike particije uzrokuju sporiji rad računala, jer što je veća particija, to su veći tzv. clusteri, odnosno skupine podataka koje računalo učitava s diska.
Particije je moguće napraviti na nekoliko načina, ovisno o tome imate li već na disku snimljene podatke ili ne. Prilikom instalacije Windowsa XP, u tijeku instalacije možete namjestiti broj i veličinu particija, datotečni sustav itd., u prilično jednostavnom tekstualnom sučelju.
Često korišten način particioniranja je FDISK, program koji se pokreće u DOS-u, dakle izvan Windowsa. U DOS komandnoj liniji utipkajte 'fdisk' i slijedite upute na ekranu. Važno je zapamtiti da FDISK briše sve podatke na disku te stoga na taj način nećete moći sačuvati podatke i programe nakon što stvorite particije. Mada nema neko prijateljsko korisničko sučelje, FDISK će obaviti posao. Prvo ćete morati stvoriti primarnu particiju (C:), onu na kojoj će se nalaziti operativni sustav. Potom ćete od ostatka diska napraviti 'extended' particiju, a iz nje onoliko koliko želite logičkih particija (D, E, F...).
Želite li, pak, sačuvati podatke na novim particijama, za taj će vam posao biti potreban poseban program dizajniran u tu svrhu. Vjerojatno najčešći je Symantecov Partition Magic http://www.powerquest.com/partitionmagic koji omogućava smanjivanje, povećavanje, spajanje ili razdvajanje postojećih particija, stvaranje novih, te prebacivanje između različitih datotečnih sustava (FAT, FAT32, NTFS), što će vam biti korisno želite li više operativnih sustava na istom računalu.
četvrtak, 27.12.2007.
Što je brzo? a što puno formatiranje diska?
Prilikom instalacije svježe kopije Windowsa ili prilikom preformatiranja diska u NTFS ponudit će vam se da formatirate disk na dva načina. Prvi je full, a drugi je quick. Svatko tko je to radio, zna da format full traje neusporedivo dulje od formata quick. Što se zapravo događa u tom vremenu? Prilikom formatiranja uklanjaju se svi zapisi na driveu koji se formatira, međutim koristite li full, Windowsi će tada napraviti i kontrolu tog diska za bad sectore, oštećene sektore na koje više nije moguće zapisivati podatke niti ih pročitati sa njih. Bad sectori će biti obilježeni i struktura diska će biti postavljena tako da više nikada neće biti upotrijebljeni. Format quick će obaviti samo posao uklanjanja datoteka i preskočiti provjeru za bad sectore.
Znate li da je vaš disk neoštećen, slobodno možete izabrati format quick, no radi li se o disku kod kojeg sumnjate na oštećenja, ne bi bilo loše napraviti full i uvjeriti se u njegovo stanje. Kod novih neformatiranih diskova valja napraviti format full.
U slučaju da samo želite provjeriti zdravstveno stanje vašeg diska bez formatiranja, to možete napraviti komandom chkdsk /r. Jednostavno je utipkate u command promptu.
