Zatečeno stanje

30.03.2006., četvrtak

Buđenje

Jutros sam se probudila. I gledam stvari drugim očima. Jučer sam u Centru za socijalni rad imala deja vu. I to zato jer sam bila inertna pa je država shvatila da se ja neću rastati. A hoću. Duga je to priča, a čudna. Sad se rastajemo. Otac moje djece i ja. Ja sam pokrenula razvod - on bi trpio u braku sve dok djeca ne bi bila samostalna. On o meni nema reći niti jedne dobre riječi (njegove riječi psihologinji jučer). Nije li to apsurd?
Zato sam se jutros probudila. Shvatila da je sloboda jedino što sam dobila razvodom. I da nije laka, ali je moja. I da sam sretnica što imam dvoje divne djece koju volim, ma kako to patetično i klišejski zvučalo. Da nema više nikog tko mi za stolom može reći kako sam odvratna, i smijati mi se kada se u donjem rublju spremam na spavanje i tvrditi da ništa ne radim dobro. Možda i ne radim, ali ja se trudim. Ne mislim da sve znam i da sam savršena. Učim i živim i volim.

- 22:00 - Imali bi još nešto za reč' (0) - Ja bi ovo istiska' - #

Uf...

Najteže je započeti. Nikad nisam ovo radila, ali nakon dosadašnjih iskustava imam potrebu da se ubacim i na ovaj dio... ili ovaj dio ubacim u svoj život. Ako ne pomogne meni, možda pomogne drugima. Možda pomogne mom bivšem mužu, koji ionako ne čita ništa, da razluči roditeljstvo od partnerstva. Možda pomogne susjedi da nauči kako se radi kelj na lešo ili frendici da nađe bolji posao. Možda i nekom nepoznatom. Možda prođe nezamjećeno od svih. Sad idem proučavati mogućnosti :)

- 12:36 - Imali bi još nešto za reč' (1) - Ja bi ovo istiska' - #

Sljedeći mjesec >>