u zadnje vrijeme mi se zna dogodit kad popodne zaspem ,a ležim na leđima, da se opako trzam u snu. Jebemti koje bi moglo bit sranje ako me jednog dana greškom zakopaju živog u grob. to bi moga bit mrtvi užas! bio bi ko neki crv od skoro 2 metra što se migolji, reži i lupka u noći iz dubine hladnog groba. A ništa, potrudit ću se da mi se na ljesu nekako napiše "još jednom provjeriti prije odlaganja"
a do tad...
a sad...
sad idem popit jednu kavu onu malo jaču da me dobro protrese
onu pravu krepku da me vrati u život iz nemira i sna.
popodnevni san
30 kolovoz 2014komentiraj (3) * ispiši * #