odkada su snovi nestali, dani se redaju bez oblika jedan za drugim spojeni praznim pauzama.i jedini trag u njegovom sjećanju su ostavili oni minuli kad je bilo po njegovom. prihvatio je da bude po njegovom.

sve me zamara, moram dalje
od svega sam umoran, moram više

proljetna mašinerija ludosti



javascript:%20void(0);

Rijetko koja stvar je veći užas od samohrane mlade majke koja je ogorčena zbog neispunjenja stvari koje joj diktira vlastiti ego.
Cvilidreta koja se kad nema žrtvi prazni na vlastitom djetetu i tako mu ograničava slobodu izgradnje nekog dječjeg svijeta.Nameće mu svoj strah. Pokorava ga i ucjenjuje ga emocijama. Usađuje mu tihu klicu koja proklija oko puberteta.
Nema većeg jada od majke koja trese emocije na svoje dijete još prije nego je dijete odlučilo kojim bi putem. Iskompleksirane a iskre od ponosa.
Malo šta može bit tako zahtjevno kao one što se šepure i mašu vlastitim krilima glumeći buntovnice dok ukidaju djetetu slobodu odabira.
Egoizam je zarazan.
Istina i iskrenost rasterečuje pa makar imalo silinu i masu jupitera. Zato ponosna budalo razgoliti dušu ,ko majmun bananu što ti je često u nekim noćima nudi a ti se previjaš bi li ili nebi li jer znaš da si oh neodoljiva. Bog te gleda kao svoju sliku,a ni vrag ti tako lako ne odoljeva jer ljubav je vječna ali lako kvarljiva roba jer ima rok trajanja.