pred koju godinu ja sam bio u situaciji jako teškoj situaciji kada mi se slomilo sve na materijalnom, moralnom i emotivnom planu.
emotivno izvršio sam samoubojstvo i izgradio novu osobnost potpuno odustajući od puta koji nije davao zadovoljavajuće rezultate i tada poslije svega prihvatio sam duhovnost i humor kao jedni izbor nakon što sam za sve svoje uspone i padove prihvatio odgovornost.
i priznao krivnju i odlučio napravit korake naprijed a da se pri tom ne zamaram previše sa velikim planovma i ambicijama u životu.
Shvatio sam da život čine male sitne stvari
da je radost u srcu a ne uglavi
shvatio sam i prihvatio gubitak jedine relikvije za koju sam znao a to je zajedništvo.
počela je potraga za smislom. počela je tada potraga za drugačijim zajedništvom.
za svrhom zajedništva. .
duboko unutra ja sam potresen do kosti
do srži
Sve to znam prekrit
smatram da sam naučio puno
život je škola jebeni maskenbal. gledam i znam puno o ljudima i nekako spontano me koraci uvijek odvedu sa strane. na marginu.
neprilagođen sam jer ne gajim iste vrijednosti kao ljudi oko mene
haj pogledaj svijet mojim očima
sad ću se blago psihotično nasmijat
ja dobro znam što je dobro a što zlo
nikome ne želim zla niti sam ikad stremio ka tome
često se moram pravdat da nisam krvnik drugima
često moram napominjat da nastojim razmišljat pozitivno...
često mi se pozitivna misao razbije o štit ljudske gluposti i ograničenja, dogme i normi koje ne prihvaćam...