Sreo sam ga u dućanu i pružio mu ruku, njegova je bila u zavoju pa mi je dao lijevu. Često je sav izubijan, pije pa padne, prljav, usporen, uvik isti. Neću nikad zaboravit dok sam god živ te riječi koje sam čuo nakon šta san friško izaša iz sekte na ulicu,dok sam čučao na izlazu importane centra..."oprostite ,može jedno sitno pitanje?" Inače to su riječi koje on izgovara dok žica lovu prolaznike. Ime mu je Zlatko i dolazi iz samobora,beskućnik je ,stariji čovjek. Ja ga cijenim, čovjek ima srce unatoč nevolji u kojoj se našao. Pisat ću o njemu, pisat ću o svemu tome, ne sad. Ta mješavina tuge, ravnodušnosti i tihe mržnje je glavno obilježje zagrebačkih besukćnika. Naravno mene to isto nije zaobišlo u mom trećem otkrivenju :-) Ljudi nemaju oka za takve stvari. Ja bi mu sve dao, osim sažaljenja, jer sažaljenje je loše, oružje kojim se pokorava svijet. A čovjeka koji je izgubio sve i koji nema ideale kao ostatak svijeta,kojem je golo preživljavanje jedini smisao života , nemaš čime pokorit!
Tipa zbog imena i svega ja zovem "goldenboy". Naravno, izvukao sam novčanicu od 20kn i dao mu je,ali skriveno da nitko ne vidi :-)

Uvijek se sjetim njega kada slušam ovu stvar....